Naivno bi bilo trijumfirati pa reći da je Sanader položio prvi međunarodni test, kad i sam priznaje da je dobio tek – ulaznicu za testiranje. »Mnogi su nam priznali demokratsku zrelost« – tom, možda i nehotičnom ocjenom sudjelovanja na berlinskome Bertelsmann forumu, potvrdio je kako ga nisu pitali o postignućima, nego postavljali tek pretpitanja, raspitujući se jesmo li uopće demokracija.

Premijera Sanadera najprije je u Vatikanu primio Papa Ivan Pavao II, a potom je u Berlinu razgovarao i s Bertiejem Ahernom, premijerom Irske i predsjedateljem Europske unije te s povjerenikom Europske komisije za proširenje Guenterom Verheugenom. Uz male nijanse, Sanaderu je ponovljena već godinama nepromijenjena poruka: Hrvatska će imati potporu, ali samo ako bez ostatka ispuni poznate kriterije. Gotovo je sigurno da će istu mantru Sanader čuti i od novoimenovanoga glavnog tajnika NATO-a Jaapa de Hoopa Scheffera i predsjednika Europske komisije Romana Prodija, u ponedjeljak i utorak u Bruxellesu i Strasbourgu.

Očekivano, dakle: za Europu je Hrvatska i dalje ponavljač uvijek istoga razreda. Onima koji znaju da smo sami krivi za fatalno zaostajanje, vječno vraćanje istih poruka vjerojatno je već ponižavajuće dosadno. Ipak, Sanaderovim tragom vuče se kakva-takva nada. Ne zbog spektakularnih vanjskopolitičkih preokreta – od toga dakako ništa – nego već zato što su ga uopće pripustili put Europe.