Jedni su u mijenama Sanaderove stranke spremni vidjeti samo glumu, pozu, šminku, navlačenje trendi obleke. Podsjećaju da je čovjek, koji danas Srbima dolazi s pozdravom »Hristos se rodi« i izražava ponos što je s njima uglavio suradnju, a o manjinama govori kao o bogatstvu Hrvatske, svojedobno sudjelovao u etničkom čišćenju splitskog kazališta. Još manje vjeruju Šeksu, koji je funkcionirao kao jedan od HDZ-ovih jastrebova, a danas pronosi gandhijevske poruke i pokazuje skoro pa golubiju ćud.

Za razliku od apriornih osporavatelja, Vesna Pusić imala je snage odati priznanje HDZ-ovoj demokratizaciji, hvaleći njegov civilizacijski iskorak. Priznaje da je riječ o promjeni kakva se prije tri godine nije mogla ni zamisliti. Podsjeća da su zbog stavova, kojima se danas Sanader kiti, njena stranka i ona osobno bili prozivani, vrijeđani i šikanirani. Ali šefica HNS-a izražava zadovoljstvo jer smatra da je s takvom transformacijom HDZ-a Hrvatska dosegla određeni standard demokratskog razvoja ispod kojeg više garant ne može skliznuti.

Nije novost da je Tuđmanov HDZ nastupao kao protivnik demokracije, etničke snošljivosti, građanskog duha. Pojedinci i grupe koji su zastupali liberalne vrijednosti bili su izloženi raznim vrstama teroriziranja, nerijetko i životno ugroženi. Proglašavani su izdajicama, tjerani hajkama. U trenutku kad je HDZ prigrlio neke od njihovih, prvotno mu mrskih stavova, normalno je da se, s obzirom na povijesno iskustvo, u redovima prvoboraca demokracije rađa nevjerica, možda i skepsa. Ali nije normalno ako se razumljivi oprez prometne u prvoborački sindrom, pa se »stari« demokrati odjednom počnu ponašati kao solunaši, kao da posjeduju ekskluzivno pravo na demokratske stečevine. Takvo je držanje isključivo i sektaško, bez obzira što nastupa pod liberalnim zastavama.

Vrijednosti civiliziranog svijeta, demokracija i istinsko uvažavanje političkog i društvenog pluralizma imaju izgleda samo ako su općeprihvaćeni. Oko tih standarda mora funkcionirati nacionalni konsenzus. Sve dok se na njih pozivaju tek male skupine, nemaju previše izgleda. Naravno da je malo teško podnošljivo gledati kako se Šeks danas šepuri sa svojom ekumena-retorikom, kao da od pelena ništa drugo nije ni radio. Ali njegova je promjena ozbiljan znak demokratske transformacije Hrvatske. Pritom čak nije previše važno je li danas riječ o njegovom istinskom uvjerenju ili se samo prilagodio vremenu – važno je da demokratski djeluje. To znači da shvaća da je takvo ponašanje politički i civilizacijski imperativ. Sve dok je HDZ nastupao kao kočničar i de facto protivnik demokracije, Hrvatska nije imala šanse. Sanadera valja držati za riječ da je to kadar mijenjati.