Račan figurira kao lider ljevice po čistoj inerciji, zato što je šef najveće stranke na tom dijelu spektra

Na većini novinskih fotografija Vesna Pusić uhvaćena je u energičnom koraku, gotovo kao da će te sekunde potrčati. Poruka koju takva slika odašilje u podsvijest onome tko je gleda je da se radi o dinamičnoj, usmjerenoj i odlučnoj osobi, a oni koji zadnjih godina prate političko djelovanje Vesne Pusić, bez obzira na to dijele li njezine stavove ili su protiv njih, lako će se složiti da je u njezinu slučaju to uistinu tako. Vesna Pusić pripada ekstremno rijetkoj skupini među hrvatskim političarima, onima koji imaju inicijativu.

Za razliku od Račana, koji se s izborima povukao u sjenu i već se tjednima gotovo nigdje ne pojavljuje, šefica narodnjaka se ne skriva. Naprotiv, Vesna Pusić i Radimir Čačić odlučili su za HNS izvući maksimum iz trenutačne političke pozicije. Iako nema dvojbi kako dužnost potpredsjednice Sabora iz oporbenih redova nije za Vesnu Pusić najveći politički izazov, ona je shvatila da i taj posao otvara značajne promotivne mogućnosti onome tko je spreman raditi. A Vesna Pusić je spremna raditi. Uostalom, njezin se HNS s tek dva poznata pojedinca pretvorio u igrača prve nacionalne lige.

Za razliku od HNS-a, koji je donedavno tretiran kao mala stranka, SDP je uvijek doživljavan kao samorazumljiva politička snaga. Za razliku od Pusićke, koja se morala izboriti za svoj politički rejting i osobni status, politička relevantnost Račana se podrazumijevala i nikad nije bila upitna. Možda je ta razlika sad na strani Vesne Pusić. Račan, naime, već godinama figurira kao lider ljevice po inerciji, zato što je predsjednik najveće stranke na ljevici. Međutim, SDP pod Račanovim vodstvom nije učinio mnogo na jačanju lijeve opcije. Štoviše, većinu stranaka s tog krila gledao je svisoka jer su, poput LS-a ili Libre, preslabe da bi ih doživljavali kao istinske partnere, a kamoli da bi s njima razmišljali o nekoj dugoročnoj budućnosti. SDP-ova inertnost, sasvim svjedeno je li bila namjerna ili nenamjerna, ostavila je značajan manevarski prostor nekome tko bi imao ambicije i volje da se prihvati teškog posla okrupnjavanja i jačanja lijeve opcije.

No, otvori li se bitka za liderstvo na ljevici, glavni će Račanov nedostatak biti manjak energije i karizmatičnosti. Za razliku od šefa SDP-a koji djeluje potrošeno i umorno, Pusićka i Čačić ostavljaju dojam da imaju i odlučnosti i energije. Da bi ih pobijedio u toj bitci, Račan bi najprije morao pobijediti sebe.