Vrhovni sud F BiH uopće ne postavlja pitanje korektnosti vođenja postupka i valjanosti presude, već isključivo nadležnosti suda pred kojim je slučaj vođen smatrajući da bi ga zbog težine djela trebao sam preuzeti. Upravo to su nebrojeno puta tražili i odvjetnici optuženih, ali uvijek neuspješno

Podsjećamo, Sudsko vijeće Županijskog suda u Sarajevu pod predsjedanjem suca Salema Mise izreklo je oslobađajuću presudu šestorici Hrvata optuženih da su organizirali i izvršili atentat na Jozu Leutara 16. ožujka 1999. godine. Tom jedino mogućom presudom je završio maratonski proces u kojem se izblamiralo federalno sudstvo i policija i obavještajne službe.

Prema informacijama dobivenim od izvora bliskog Federalnom sudu, postoji velika mogućnost da prvostupanjska presuda optuženima bude poništena. Zanimljivo je da nakon svega što se događalo tijekom procesa, Vrhovni sud F BiH uopće ne postavlja pitanje korektnosti vođenja postupka i valjanosti presude, već isključivo nadležnosti suda na kojem je cijeli slučaj vođen. Naime, u optužnici stoji da su se šetorica optuženih udružila i izvršila terorističko djelo zbog rušenja ustavnog poretka Federacije BiH, a prema zakonu o nadležnosti suda za vođenje postupka u tako teškim i složenim slučajevima ima Vrhovni sud F BiH, a ne županijski sudovi.

Naime, odvjetnici optuženih su tijekom procesa na Županijskom sudu u više navrata ulagali prigovore koji se odnose na njegovu nenadležnost, ali su svi redom bili odbijeni. Budući da nadležnosti sudova u međuvremenu nisu promijenjene, bilo bi zanimljivo javnosti objasniti kako je u jednom razdoblju Županijski sud mogao biti nadležan, a sada više nije, te tko će odgovarati za dosadašnje propuste.

Dom za ljudska prava i Helsinški komitet institucije su koje su se trebale odavno očitovati o ovom pitanju, ali u praksi se pokazalo da su ove institucije u službi samo jednog naroda u F BiH jer nisu poduzele ništa. Zanimljivo je također istaknuti kako će javnosti objasniti cirkuske igre po sudovima Amir Jaganjac, predsjednik Vrhovnog suda F BIH, koji je u vrijeme trajanja procesa u slučaju Leutar obnašao dužnost predsjednika Županijskog suda, i on nije dopuštao da se proces vodi na Vrhovnom sudu.

Stoga se postavlja pitanje kome bi ukidanje presude koristilo, bez obzira na činjenicu da Županijski sud doista nije bio nadležan. Optuženima sigurno ne bi jer ne žele prolaziti kroz ono kroz što su već prošli, a svoju nevinost i dokazali. Njima obnova procesa znači samo dodatno gubljenje vremena i još veće financijske izdatke za plaćanje odvjetnika, a da o psihičkim zdravstvenim tegobama i ne govorimo.