U Banske su dvore s prvim danima nove, 2004. ušetali novi stanari, ali će – unatoč njihovoj gotovo iscjeliteljskoj retorici iz predizbornoga krešenda – sve bitno ostati po starom. Bit će to ne po volji hrvatskih birača, nego prije svega snagom i silom strateških interesa novih gospodara ovdašnje ekonomije, velikih inozemnih kompanija, banaka i investitora (koji nesputano pletu svoju novu poslovnu i sigurnosnu mrežu na cjelokupnom prostoru između Sutle, Dunava, Crnog mora i Jadrana).

Većina hrvatskih birača na nedavnim je parlamentarnim izborima glasala za otvaranje više desetaka tisuća novih radnih mjesta godišnje, za oživljavanje domaće proizvodnje i izvoza, protiv rasprodaje preostalih gospodarskih potencijala strancima, za više plaće i mirovine i općenito viši društveni standard, pa po mnogočemu sudeći i za djelotvornu zaštitu prirode, kao i za skladniji urbanistički i regionalni razvoj. Da bi nova HDZ-ova vlada ispunila sva predizborna obećanja i većinu zahtjeva birača, Šuker bi svoj prvi državni proračun, ovaj za 2004., morao podići najmanje na sto milijardi kuna, ili – u odnosu na lanjski – više od 30 posto!

Budući da je ista nova vlast već pokrenula radnje za smanjivanje opće stope poreza na dodanu vrijednost, sa sadašnja 22 na 20 postotaka, s primjenom od 1. siječnja 2005., pa bi početnu veliku rupu u proračunskim prihodima iz prvog polugodišta iduće, morala unaprijed popuniti odgovarajućim viškom prihoda iz ove godine, očito je da ni Šukeru nema druge nego da još intenzivnije od Crkvenca krene po nove zajmove.

Novi gospodari hrvatske ekonomije – strani vlasnici, kompanije, banke, investitori i domaći veliki uvoznici – od nove vlasti očekuju da uredno vraća dospjele vanjske dugove, da preuzima pravni poredak EU na svom cjelokupnom prostoru (ne samo u Zagrebu), da dovrši punu liberalizaciju vanjske trgovine, da ubrza završnicu prodaje preostale državne imovine po što nižim cijenama, da unaprijedi zemljišnoknjižno stanje, kako bi stranci lako i sigurno kupovali ovdašnje nekretnine, da ne sprečava prodaju parcela na otocima, osobito manjima, i da istodobno održi stabilnost državnih financija, prije svega ograničavanjem ili čak smanjivanjem previsoke proračunske i javne potrošnje. Strancima je, naime, u strateškom interesu da povećavaju svoj izvoz u Hrvatsku, osobito tako da ga kreditiraju stabilno visokom domaćom štednjom (kao u slučaju automobila), da novim prodorima na istok isplivaju iz trenutačne recesije u vlastitim zemljama, da povećavaju vlastitu zaposlenost i da na investicijama u Hrvatskoj uredno ubiru ekstra-dobit.

I radi njih, a zapravo, ponajviše radi njih, tih novih stvarnih gospodara hrvatske ekonomije, novi ministar Šuker mora nastaviti intenzivno zaduživanje u kombinaciji s ubrzanom prodajom državne imovine strancima, kako bi državni proračun za 2004. komponirao najviše do stavke ukupnih izdataka od oko 80 milijardi kuna, pet milijardi više od zadnjeg Crkvenčeva proračuna.

Pri ruci mu je i alternativno paket-rješenje: zaokret prema poticanju domaće ponude i izvoza, uz oštro i sustavno suzbijanje sive ekonomije i crnog, osobito narko-biznisa, pa u tom okviru i postupno smanjivanje državne potrošnje. Ali, zaokret te vrste kao da nije ni u vidokrugu, ne samo novih, dugoročnih gospodara ovdašnje ekonomije, nego niti u primislima velike većine prolaznih političara.