ZAGREB, 14. siječnja – Očito razočaranje premijera Ive Sanadera i članova Vlade što su svi hrvatski mediji istaknuli izjavu predsjednika Europske komisije Romana Prodija o vezi između mišljenja Europske komisije – avisa – i još nezavršenog procesa ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju bilo je potpuno nepotrebno. Prva vanjskopolitička turneja koja je trebala poslužiti stjecanju vanjskopolitičkog kredibiliteta i zelenog svjetla, test političke korektnosti, uspjela je, no Vlada sada mora napraviti ključnu stvar – ispuniti političke kriterije. To je jedini put koji će Hrvatsku lansirati u skupinu zemalja sposobnih za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Prije svega mora pokazati da je vjerodostojna u već ranije danim obećanjima da će s Haaškim sudom surađivati potpuno i bezuvjetno.

Za taj posao Hrvatska ima oko dva mjeseca i svodi se na dva puta: prvi je pokazati vjerodostojnost u pokušajima pronalaženja haaškog optuženika Ante Gotovine ili odmah provesti sve odredbe novih optužnica za koje se neslužbeno najavljuje da će uskoro doći iz Haaga. Budući da je pitanje reforme pravosuđa, ali i povratka izbjeglica nešto za što se u EU zna da traži više vremena, pozitivni završetak hrvatske EU-priče ovoga proljeća tiče se jedino i isključivo pitanja suradnje s Haaškim sudom.

Ta Prodijeva rečenica, a kasnije i medijski napisi, iznenadili su premijera i njegove ministre, no razloga za negodovanje zapravo nema. Predsjednik Europske komisije pred novinarima je podsjetio na vezu procesa ratifikacije i političke volje svih zemalja članica da se Hrvatskoj odobri status zemlje kandidata. Prodi tu rečenicu nije izrekao na ručku s hrvatskim premijerom nego pred novinarima nakon sastanka, no to ništa ne mijenja: za kandidatski status Hrvatske potreban je konsenzus svih članica EU-a.

Zato je, već su komentirali diplomati, nepotrebna pravna rasprava je li u formalnom smislu potrebna ili ne ratifikacija preostalih EU-zemalja koje to nisu obavile, za avis Europske komisije.

U praktičnom smislu Velika Britanija i Nizozemska moraju se uvjeriti da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haaškim sudom i nakon toga ponovno pokrenuti zaustavljeni proces ratifikacije. Tvrdnja da izostanak ratifikacije nije pravna smetnja za dobivanje avisa Hrvatskoj točna je, no u praktičnom smislu ne znači ništa ako zemlje članice ustvrde da kriterij nije ispunjen. Ustanovi li, primjerice, Velika Britanija da je Hrvatska ispunila haaške kriterije i ponovno pokrene proces ratifikacije, sasvim je izvjesno da taj proces neće biti završen prije donošenja mišljenja Europske komisije. No tada formalnost ratifikacije neće biti važna, jer će ta zemlja u političkom smislu već podržati Hrvatsku. Ne budu li politički kriteriji ispunjeni, pozitivnog mišljenja za Hrvatsku neće biti. U slučaju Nizozemske proces ratifikacije je obavljen, no zbog nedovoljne suradnje s Haaški sudom Nizozemska je proces zaustavila u fazi notifikacije, tj. službenog obavještavanja Europske komisije o završenoj ratifikaciji.

Ako Europska unija u bilo kojoj fazi ustanovi da Hrvatska ne udovoljava njenim kriterijima, proces približavanja može se zaustaviti. Tako je, primjerice, moguće da Hrvatska od Europske komisije dobije pozitivno mišljenje, no ako kasnije na razini Vijeća ustanovi da Hrvatska i dalje ne ispunjava uvjete, odluka o dodjeljivanju kandidatskog statusa može se odgoditi do daljnjega. To se u jednome trenutku dogodilo Slovačkoj, jer nisu bili ispunjeni politički uvjeti. Osim toga, proces približavanja neke zemlje Uniji može se zaustaviti i metodom neodređivanja datuma za početak pregovora o punopravnom članstvu. Taj se scenarij dogodio Turskoj koja, nakon što je Europsko vijeće prihvatilo pozitivno mišljenje Europske komisije, i dalje, od 1999. godine, čeka određivanje datuma za početak pregovora.