Sanaderovim dečkima nije, čini se, dovoljno što ih je zapalo da uređuju državu, nego bi malo da uređuju i medije. Šef hrvatske diplomacije sasvim je nediplomatski, na svome prvom obraćanju novinarima, našao potrebnim izraziti nezadovoljstvo njihovim radom te se gnjevno osvrnuo na »tendenciju hrvatskog novinarstva da se stvari prikazuju negativnijima nego što jesu«.

Miomir Žužul verbalno je zgazio izvještaje o prvoj inozemnoj turneji svoga šefa, premijera Ive Sanadera. Tvrdi da je bila uspješnija nego su, navodno, falsifikatorski nastrojeni novinari to prikazali: »U izvještajima iz Bruxellesa istinita su bila samo imena osoba, dok je sve ostalo netočno«, otresao se ministar na medijske trudbenike, teško pogođen navođenjem inače točne informacije da su šefovi Europske unije svoj pozitivni odgovor na hrvatsku molbu uvjetovali prethodnom ratifikacijom Sporazuma o stabilizaciji i suradnji od strane svih članica EU-a. Žužul je bio toliko nezadovoljan da se čak usudio zvati urednike Hine i zahtijevao telefonski broj novinara. »Suze su nam išle na oči kada smo vidjeli da premijer u Vijeću Europe na pitanja europskih zastupnika odgovara na jezicima na kojima su ona postavljana«, tako je ministar zadužen za vanjsku politiku Hrvatske argumentirao, po njemu, silan uspjeh koji su postigli na adresama ujedinjene Europe.

Poznato je da novi hrvatski premijer govori nekoliko jezika i ta mu činjenica sigurno pomaže da po svijetu ostavi dobar dojam. Ali na svoje prvo premijersko putovanje u inozemstvo Sanader nije išao s ciljem da demonstrira sve poliglotsko majstorstvo. Zadatak je bio da svoje domaćine pokuša uvjeriti kako je Hrvatska zaslužila članstvo u Europskoj uniji. Ali u tome nije bio mnogo uspješan, nije postigao nikakav pomak, šanse danas stoje kao i prije njegove turneje, bez obzira kako ih Sanader i Žužul sada interpretirali i bez obzira koliko ministar zivkao novinare i intervenirao u njihov posao. Njegova se dezorijentiranost možda može objasniti činjenicom da suze mute pogled. Ako je zaista proplakao jer mu šef govori strane jezike, i ako s tim ganućem javno maše, onda se ničem ne treba čuditi.

Na Žužulove se provale možda i ne bi trebalo osvrtati – isti je autor bisera da PDV svakako treba srezati na 20 posto jer ga je tako lakše računati – kada se ne bi radilo sada već o tendenciji. HDZ previše burno reagira na nepovoljne mu i neželjene tekstove i pokazuje poriv za ovladavanjem i kontroliranjem medijske scene. U predizbornoj kampanji Sanader je zaprijetio radijskim novinarima jer se nije slagao s njihovim izvještajima, zatim je glasnogovornik Maček upao u televizijski program s nekim svojim ispravkama, nova se vlada pokušava zatvoriti od javnosti, primjetno je da su ministarstva nesklona kontaktiranju s novinarima, informacije se centraliziraju, drže pod šapom, filtriraju i na kapaljku puštaju zainteresiranima.

Nova se vlast mora naviknuti na slobodu medija, nema joj druge. I na činjenicu da novinarima pri pogledu na premijera ne suzi oko. Imali su sreću da su prvi Sanaderovi potezi izazvali ugodno iznenađenje i javnost ih je primila s velikim odobravanjem. Neće uvijek ni u svemu biti tako. Pohvale su ugodne, ali i kritike mogu biti opravdane, pa čak i korisne. Što brže usvoje tu notornu istinu, što prije shvate da se u posao novinara ne smiju pačati, više će im energije ostati za vlastiti posao. Po kojem će ih na koncu i mjeriti.