Naravno da ćemo vojnike poslati u Irak, izjavio je ministar Žužul, imotski Ujak Sam, i s nepodnošljivom lakoćom Hrvate gurnuo u okupatore! U brojnim TV izvještajima američku vojsku i pomagače jasno se naziva okupacijskim snagama, a oni to i jesu, jer su upali u Irak bez dozvole UN-a. Točka. Sad će Vlada, a da bi se ulizala Velikom Bratu, podupirati nešto što je protivno međunarodnome pravu, i što će, kao i brojne američke misije po svijetu, završiti fijaskom.

Što vrijeme bude odmicalo, bit će sve više mrtvih, jer Iračani, očito, strance doživljavaju kao neprijatelje, bez obzira jesu li podržavali Saddama Husseina ili ne. Zašto Žužul ne pošalje svoje bliske da tamo uvode reda, kad je to po njemu tako normalno? Pa, jedna Italija, jedna velika Italija, lomi se oko angažmana svoje vojske u Iraku nakon pogibije njihovih vojnika, a mi ćemo slati živo meso radi Bushove nafte! Drugo je Afganistan, jer je to mirovna misija pod kapom UN-a, ali Irak, e, to je već veliki belaj.

Na koncu, riskiramo i moguće terorističke napade, što nas, kao siromašnu zemljicu koja se oslanja samo na turizam, može koštati. Potpora SAD-u za njegovu avanturu, koju je Sanader izrazio još dok je bio oporbeni prvak, skupo će nas (ga) koštati. Ima li Predsjednik petlje da se tomu odupre?