Ona zlokobna Francekova o dvjesto bogatih obitelji koje će drmati malom Hrvatskom, zaživjela je posmrtno. Otprilike toliko ekstra bogataša pretendira porobiti ostatak zemlje. Ne rade to ni ognjem, ni mačem, već novcem kojim kupuju ama baš sve: političare, suce, novinare, policajce, odvjetnike... I što je najgore, čine to bez imalo otpora. Što su njihovi apetiti veći, to se oni što ih gaze poginju poput upitnika. Radnici su slabo plaćeni, prava su im svakim danom sve manja, a nitko da stane u njihovu obranu. U zemlji metiljavih sindikata koji prosipaju floskule o socijalnom miru dok prvobitni kapitalisti iskorištavaju ljude kao stoku, ništa se promjeniti neće dok se tajkunima, kao onomad Berlusconiju, ne priprijeti masovnim štrajkovima! Nije istina da cijena rada mora biti mala, već da na račun te crkavice koja se ljudima dijeli, pojedinci izvlače golem profit, pa preuzimaju vlast nad cijelim gradovima i regijama. Zašto je njemački kapital, odmah nakon pada komunizma, masovno ušao u Češku ili Poljsku? Pa, zato što su pobjegli od svojih snažnih sindikata koji su im zagorčavali život kod kuće, pa sad iskorištavaju slavensku raju koja se ne zna organizirano suprotstaviti podivljalom kapitalu. Radnici, gore glavu; nas je više - nek se njima gaće tresu!