Lako je Mesiću bilo s Račanom. Bivši premijer bio je izuzetno nesklon putovanjima i međunarodnim kontaktima, osim u posljednjih šest mjeseci uoči izbora. Strane sugovornike nije pretjerano impresionirao svojim retoričkim nastupom, da se i ne govori o njegovoj poslovičnoj neodlučnosti. Jasno, diplomati nisu blagonaklono gledali na Račanovu naviku da zbog odnosa u koaliciji ili političkog oportuniteta izbjegava čak i reći, a kamoli učiniti ono što se od njega očekuje.

U takvoj situaciji Mesić je već u prvoj godini mandata zablistao na međunarodnoj sceni. Iako je u početku uglavnom improvizirao na zadane teme, poput euroatlantskih integracija, u ostatku mandata impresionirao je strane državnike programatskim istupima. Mesić je bio vrlo konkretan, otvoren, nerijetko i hrabar, naročito u pitanjima Haaga, povratka Srba, reforme pravosuđa i uspostave pravne države. Koristio je svako putovanje da se predstavi kao nositelj reformske luči moderne trećesiječanjske Hrvatske. Raskorak s Vladom najočitiji je bio u slučaju Bobetko, dok je poštovanje europske diplomacije zaradio u svom držanju tijekom iračke krize.

Na verbalnom planu novi premijer učinio je više nego njegov prethodnik u cijelome mandatu. Jasno je definirao stav prema manjinama, pojavivši se čak na prijemu za pravoslavni Božić, što se nije usudio učiniti ni predsjednik Mesić. I kao državnik, Sanader je malo tvrđi orah za Mesića nego što je to bio Račan. Komunikativan je, za razliku od Mesića i ozbiljan, te govori promišljeno. Istovremeno, još uvijek nije postao zarobljenik šablona u javnom istupanju. Zahvaljujući znanju četiriju stranih jezika, sposoban je izravno, bez prevoditelja, komunicirati sa svim europskim državnicima.

Sanader ne ostavlja dojam da improvizira, ima razrađenu strategiju vanjskopolitičkih nastupa i to upravo u vrijeme kad Mesić na tom planu počinje vrludati. Dijelom je to rezultat kadrovskih potresa u njegovu uredu, a dijelom se to može pripisati urođenoj sklonosti improvizacijama. Odlaskom Račana iz Banskih dvora, Mesić sve očitije ostavlja dojam da ne vodi dugoročnu politiku i da se snalazi od danas do sutra.

U situaciji kad Sanader govori iste stvari, neke čak i otvorenije od Mesića, a pritom ima izraženiju poziciju moći, njegova riječ u međunarodnim krugovima ima veću težinu od Mesićeve. Stvorit će se dojam da Mesić samo ponavlja ono što je Sanader već rekao, možda čak i napravio.

Prvi konkretan test snage i utjecaja na diplomatskom planu uslijedit će u odnosu prema Sjedinjenim Američkim Državama. Na tome idilična suradnja Mesića i HDZ-a prolazi ili pada. Sanaderova vlada čvrsto se povezala s Bushovom administracijom s kojom se Mesić gotovo zaratio tijekom priprema za napad na Irak. Predsjednik države tada je ustrajao na čvrstim načelima da odobrenje za akciju može dati jedino Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Ako Mesić u predizbornoj godini napusti ta načela - bilo zbog pakta s HDZ-om, ili zbog dodvoravanja biračkom tijelu - zamjerit će se svojim vjernim biračima koji su oduševljeno pozdravili njegovo držanje tijekom iračke krize. Narušit će svoj teško stečeni imidž u diplomatskim krugovima, a Hrvatsku predstaviti kao zemlju koja poseže za načelima samo onda kad joj odgovara.

U takvoj situaciji Mesić i dalje u rukama drži jedan veliki adut. Iza njegovih poruka ne moraju stajati djela. Sanadera će svi držati za riječ. Njegova obećanja jednom će doći na naplatu, i to će biti prvi veliki, možda i preveliki test za hrvatsku Vladu. Obećanja izbjeglim Srbima presnažno su odjeknula, da bi ostala visjeti u zraku. Haag je preteška obveza da bi se ponovno mogla eskivirati. Međutim, ako Sanader krene ispunjavati svoja obećanja, pritom još i neopterećen koalicijskim trvenjima, Mesić bi pored konkretnih ovlasti mogao izgubiti i ono jedino što mu je ostalo - nepatvoreni ugled na međunarodnoj sceni.