Večernji list: 22. 01. 2004.

NAKON ŠTO VLADA LANI NIJE PREDALA DOKUMENTE, SUD POSLAO POSLJEDNJE UPOZORENJE

Hrvatskoj prijeti sub poena

Haag je Hrvatskoj izdao obvezujući nalog za dostavu dokumenata u roku od 15 dana pod prijetnjom sankcija

Zbog odugovlačenja i nesuradnje Račanove vlade, Hrvatskoj prijeti sub poena Haaškoga suda! Raspravno vijeće u slučaju Paška Ljubičića u ponedjeljak je, naime, Hrvatskoj izdalo obvezujući nalog za dostavu dokumenata u roku od 15 dana pod prijetnjom sankcija, a najteža može biti prijava Vijeću sigurnosti zbog nesuradnje.

- Točno je da je Raspravno vijeće u predmetu Ljubičić 19. siječnja izdalo pismeni obvezujući nalog kojim se od Vlade RH traži da obrani u roku od 15 dana dostavi određene dokumente. S obzirom na to da je odluka povjerljiva, ne mogu se upustiti u njezino komentiranje ili interpretiranje. Međutim, mogu izjaviti da je spomenuta odluka donesena na zahtjev koji sam kao Ljubičićev branitelj predao Tribunalu 1. srpnja 2003. godine.

Uloga Joze Radoša

Na to sam bio prisiljen jer sam mjesecima prije Račanovoj vladi dostavio specificiran popis traženih dokumenata i dokaz da su oni nakon 3. siječnja 2000. izdvojeni iz opće arhivske zbirke predane Hrvatskome državnom arhivu. Tražio sam da mi omoguće uvid u te dokumente, ali su se oni - protivno zakonu i protivno vlastitim političkim deklaracijama - oglušivali.

Račanova je vlada radila ono što je godinama predbacivala prijašnjim vladama. Naime, ministar obrane Jozo Radoš 10. ožujka 2000. potpisao je nalog da se dio dokumenata izdvoji i skloni. To se skrilo od javnosti, ali i od obrana ostalih Hrvata iz BiH optuženih u Haagu. Ti dokumenti nisu, a to je osobito važno istaknuti, izdvojeni i učinjeni nedostupnima Ljubičićevoj obrani radi zaštite državne tajne ili nacionalnih interesa. Oni su izdvojeni radi zaštite partikularnih, privatnih interesa. Operaciju su proveli Radošev pomoćnik Mladen Ružman i djelatnik SIS-a Anto Damjanović. Da oni nisu postupali na svoju ruku, govori podatak da Vlada ni protiv jednoga od njih, ni nakon moje pismene obavijesti, nije poduzela nikakav korak - tvrdi Ljubičićev odvjetnik Tomislav Jonjić.

Bivši ministar obrane Jozo Radoš tvrdi da odluka koju spominje Jonjić ne postoji te da nikad on i njegovi ljudi nisu štitili neke posebne interese.

Jonjić dalje dodaje da je Raspravno vijeće, kad su mu predočene činjenice, 7. studenoga 2003. naložilo Vladi da mu preda tražene dokumente.

- Oni su taj zahtjev ispunili polovično, priznajući na taj način da u prijašnjim očitovanjima nisu govorili istinu. Budući da preostale dokumente nisu predali, Raspravno vijeće je 19. siječnja donijelo spomenutu odluku. Ne znam kako će Vlada postupiti. No, ako moja nastojanja ostanu uzaludna, zatražit ću od Haaga da na okolnost skrivanja dokumenata pozove i sasluša Jozu Radoša, Mladena Ružmana i Antu Damjanovića, a možda i još neke osobe - poručuje odvjetnik Jonjić.

Vlada potvrdila spor

U Ministarstvu pravosuđa jučer su tvrdili da nisu primili nikakvu novu odluku iz Haaga. No, potvrđeno je da se vodi spor o dokumentima koje je tražila Ljubičićeva obrana. Vlada je, tvrde, predala veći dio zatraženih dokumenata, a za dijelom dokumenata još se traga.

Bivši visoki Vladin dužnosnik tvrdi da je Vlada svu dokumentaciju vezanu uz ratne događaje u BiH prebacila u Državni arhiv te da su svi koji su bili zainteresirani mogli na tom mjestu potražiti određene dokumente. Ne isključuje, međutim, mogućnost da su dokumenti kolali izvan arhiva i državnih institucija, da su neki predani obrani Blaškića prije 2000. ili pak da su skrivani u privatnim arhivama.

Reakcija Haaga

U tajništvu i uredu glasnogovornika Haaškoga suda do zaključenja ovoga broja našeg lista nismo uspjeli provjeriti kada je Vladi upućena odluku sudskog vijeća iz Haaga. - Ured glasnogovornika nije upoznat s činjenicom da je takav dokumet kao javan upućen vladi RH. Ured glasnogovrnika nema i nikada nije imao informacije o povjerljivim dokumentima i odlukama suda. To je sve što vam mogu reći - izjavio nam je glasnogovornik Haaškog suda Jim Landale.

Z. Despot, D. Knežević, Z. Bajt