Novi list: 23. 01. 2004.
Male velike bestidnosti
Boris PAVELIĆ
Da ne povjeruješ: Šarinić priznaje da su Milošević i Tuđman dijelili Bosnu! Tuđmanov izvršitelj iz vremena kada su Srbija i Hrvatska zajedno, razlikujući se tek u intenzitetu, krvlju dijelile susjednu državu, sada je eto – pritisnut iz Haškog suda – pristao kazati zrnce istine.
Ali dužan je Šarinić još neke odgovore. Bio je premijer. Bio je šef tajnih službi. Vodio je Tuđmanov kabinet. Bio mu je glavni pregovarač sa Srbima. Nakon obavljena posla, napisao je svjedočanstvo »Svi moji tajni pregovori s Miloševićem«. Svih tih godina uporno je opovrgavao dogovor o podjeli Bosne. U njegovoj knjižurini o tome se ne govori.
A sad, gle čuda, odjednom se sjetio da mu se šef sa srbijanskim gospodarom rata dogovarao o podjeli Bosne. Ma nemoj?! Otkud odjednom to? Da niste sanjali, gospodine glavni pregovaraču? Ili je istina ipak negdje drugdje – da ste pregovarali baš vi, uvjereno i poslušno, tiho se nadajući da
će gvalju grozne povijesti prekriti naša kolektivna volja za neistinom?Suvišna su to pitanja, dakako. Sjetimo se samo Krunislava Olujića, koji je 1994., zajedno s Pašalićem i Ćukom, u Banjoj Luci pregovarao s Karadžićem. »Taj je posao bio nastavak onoga što je kao moj prethodnik na mjestu predstojnika UNS-a radio Hrvoje Šarinić«, podsjetio je Olujić u travnju 2002. Sjetimo se, potom, one legendarne Šarinićeve iz vremena pred Dayton, u danima kada je nestajala Bosna: da Milošević mora dobiti »malu vel
iku Srbiju«. Pa zar se Šarinić nije osobno hvastao da je vjerno provodio svaku, baš svaku, Tuđmanovu zamisao? Jest. Nazdravlje vam istinoljubivost, gospodine glavni pregovaraču.Ali ima tu i jedno veliko dobro: sad je jasno da samo Haški sud istinu može iščupati na svjetlo. Kasno i prekasno: al bar neka znamo tko se to još bav
io malim velikim bestidnostima.