Premijer je najavio da će na idućoj sjednici Vlade predložiti razrješenje već čuvenog Stipe Čačije »zbog sveukupnih razloga« koji su o njemu u posljednje vrijeme isplivali u javnost. Otkako je Sanaderov bodyguard promaknut na mjesto pomoćnika ministra policije, nije bilo dana da na njegovu adresu nije stigla neka nova kompromitirajuća činjenica. Nisu ga srušile optužbe da je zabušavao radne obaveze i nečasno obavljao posao u vojsci, da je upleten u mutne i kriminalne poslove. Sanader se slomio tek kad je saznao da za svoga osamnaestogodišnjeg sina ne plaća alimentaciju. Te da je sa svoje nove, policijske funkcije prijetio nesretnoj ženi, koja je njegovu sramotu objavila javnosti. Pomoćnici ministrice Kosor, Štefanija Bortek-Knešaurek i Marijan Križić, morali su otići zbog klasične zloupotrebe položaja i kriminala – u legendu su već ušla njihova kolica za posluživanje i escajg, skupocjeni kao da su kovani od zlata.

Njihovo je povlačenje iznuđeno. Kao i sve dosadašnje vlasti, i HDZ je na javnu prozivku pokušao odgovoriti ignoriranjem, ili tvrdnjama o podmetanju, o politički motiviranim i montiranim procesima. Ali je na koncu ipak popustio, vjerojatno smatrajući da će uvažavajući javnu kritiku barem uspjeti kontrolirati počinjenu štetu, možda je pretvoriti i u određeni dobitak. Sada se može producirati kao vlast osjetljiva na glas javnosti, što je u Hrvatskoj izuzetno rijetka pojava. Sanader je možda podcijenio visoku senzibiliziranost obične Hrvatske na pitanje morala u politici. Možda je pogrešne zaključke izvukao iz činjenice da je HDZ-u vraćanjem na vlast nekadašnji lopovluk faktički aboliran. Ali im nije oprošteno zato da bi nastavili po starom. Pokazuje se da javnost nove moralne dubioze HDZ-u neće tolerirati.

Smjena u ružne, pa i kriminalne poslove umočene trojke velika je pobjeda hrvatske javnosti. Mediji su u ovom slučaju odigrali važnu ulogu, primjerenu demokratskim društvima. Za razliku od opozicije, koja je o Čačiji uglavnom šutjela, a vrhunac angažmana bio je da o Kosoričinim akvizicijama kompromitirajuće materijale potajno doturi novinarima. Vlasti se mora priznati pomak u reagiranju na javnu kritiku. Trebalo je vremena, ali sada je, valjda, stvoren novi standard koji će ubuduće funkcionirati.

Happy end ipak kvari jedna skandalozna činjenica. Smijenjeni pomoćnici ministrice Kosor, koji na svojim funkcijama nisu nabrojali valjda ni puni tjedan, svoje dužnosničke plaće mogu primati godinu dana, iako su Vladi, kao poslodavcu, zatajili činjenicu da su pod kaznenom prijavom. Čačija će do kraja života uživati predsjedničku, privilegiranu mirovinu, koju nije zaslužio, nego mu je dodijeljena na mutan način. Pitanje je trebaju li ista pravila vrijediti za one koji uredno odrade posao na državnim funkcijama i one koji su morali biti smijenjeni zbog nemorala i lopovluka. Sadašnja je praksa nakazna. Po njoj ispada da nije važno kako se u državnoj službi radi, dobro ili loše, pošteno ili kriminalno. Važno se domoći položaja, barem na jedan dan, sve potom debela je hladovina.