On je istodobno s podnošenjem ove žalbe uputio i dopise Predsjedništvu BiH, predsjedniku hrvatskoga HDZ-a i premijeru RH Ivi Sanaderu, predsjedniku HDZ-a BiH Bariši Čolaku i predsjedniku Republike Hrvatske Stjepanu Mesiću u kojima ih je upoznao s okolnostima uhićenja njegovog klijenta. U tim je dopisima, mostarski odvjetnik upoznao spomenute dužnosnike s razlozima pokretanja kaznenog postupka, osnovama lišavanja slobode i okolnostima zadržavanja u pritvoru u zatvoru Kula u Republici Srpskoj, gdje se Jelavić trenutno nalazi.

Muselimović je također prenio i Jelavićevo stajalište da odbija priznati Sud BiH, jer to tijelo radi u funkciji »međunarodnoga protektorata«, a proces protiv njega navodno je politički progon. Obrazlaže to činjenicom da u svojoj domovini BiH ne može priznati suca i tužitelja koji su stranci. Ranije, državni tužitelj Marinko Jurčević pojasnio je kako je cijeli slučaj u rukama stranaca jer oni zapravo vode Odjel za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije pri Tužiteljstvu Državnog suda BiH.

No, vezano za slučaj koji se vodi protiv Jelavića i ostalih, posebnu pozornost javnosti izazivaju nagađanja da bi istraga mogla biti proširena i na neke aktualne hrvatske političare u BiH, trenutno visoke dužnosnike (koji se, međutim, zbog nedavnih zakonskih promjena, u tome slučaju neće moći pozvati na imunitet) te na neke ugledne hercegovačke franjevce. Istražitelje navodno posebno zanima i uloga bivšeg saborskoga zastupnika Ljube Ćesića Rojsa, vlasnika tvrtke Monitor M iz Gruda duboko upletene u poslove s»Hercegovina holdingom, skupinom kompanija koje su navodno poslužile za krađu milijuna maraka koje su iz Hrvatske došle kao pomoć hrvatskom narodu u BiH.

Kako doznaje Vjesnik, velik dio dokumentacije na osnovu koje su pritvoreni Jelavić, Prce i Rupčić odnosi se na podatke do kojih su došla čak četiri istražiteljska tima ispitujući poslovanje Hercegovačke banke, nakon što je u travnju 2001. godine u tu novčarsku instituciju uvedena privremena uprava, temeljem zahtjeva tadašnjeg visokoga predstavnika međunarodne zajednice Wolfganga Petritscha. Naime, utvrđeno je kako su Jelavić, bivši ministar i pomoćnik ministra obrane Miroslav Prce i general Ivan Medić novac što ga je Republika Hrvatska iz svog proračuna slala za plaće pripadnicima HVO-a preusmjerivali, među ostalim, u stambene kredite.

Sve transakcije išle su preko Hercegovačke banke koja je služila kao servis skupini okupljenoj oko Jelavića. Po službenim podatcima, od 1997. kad je banka osnovana, pa do travnja 2001. kad je uspostavljena privremena uprava, sve uplate hrvatske Vlade namijenjene za pomoć Hrvatima u BiH obavljane su preko ove novčarske institucije. Ukupno je riječ o 647 milijuna maraka, od kojih je oko 216 milijuna konvertibilnih maraka (oko 110 milijuna eura) preusmjereno u druge svrhe.

Posebno je zanimljivo da su istražitelji došli do podatka kako je u prosincu 1997. godine s računa HVO-a oko 3,5 milijuna maraka prebačeno na račune šest društava: Monitor M, Hercegovačka franjevačka provincija, Soko Vit, Eurobemm, Neretva promet Čapljina i Gratex. Taj novac poslužio je da ovi pravni subjekti otkupe početnu emisiju dionica Hercegovačke banke, što je omogućilo da banka dobije dozvolu za rad.

Banka je osnovana s političkim i gospodarskim motivima uz podršku tadašnjeg službenog Zagreba i trebala je poslužiti jačanju ekonomske moći hrvatskog naroda u susjednoj zemlji. No, ubrzo su počele nezakonitosti, pa je Hercegovačka banka različitim kompanija odobravala kredite, a onda su tim novcima otkupljivane dionica Hercegovačke banke. U službenom izvješću o takvom poslovanju banke, navedeno je kako je ona postala sredstvo za korištenje tuđeg novca da bi se omogućilo povlaštenoj skupini zaposlenika i dioničara da profitiraju.

Ovakvoj praksi dodjele kredita mimo bankarske logike i suprotno osnovnoj ideji da se potakne razvoj poduzetništva među Hrvatima u BiH i opstanak ovog naroda u BiH, suprotstavio se prvi direktor banke Velimir Lovrić, koji je zbog toga ubrzo uklonjen sa svoje dužnosti i kasnije eliminiran iz kombinacija za preuzimanje neke od vodećih dužnosti u financijskoj oblasti koje su Hrvatima pripadale u vladi BiH.

Njegov nasljednik Ivica Karlović optužen je kasnije pred Županijskim sudom u Mostaru upravo zbog prakse dodjele kredita povezane s Ljubom Ćesićem Rojsom i njegovom tvrtkom Monitor M. Prema toj optužnici, Karlović je u ožujku 2000. godine, u svojstvu direktora Hercegovačke banke i predsjednika njezinog Kreditnog odbora, odobrio tvrtki Gratex iz Tomislavgrad kredit od 1,1 milijun maraka, a zatim je ta tvrtka novac posudila Rojsovom poduzeću Monitor. To je zapravo bila fiktivna transakcija da bi se izigralo rješenje Agencije za bankarstvo Federacije BiH kojim je Hercegovačkoj banci bilo zabranjeno odobravanje kredita Ćesićevom poduzeću.

U tisku su se ovih dana pojavile tvrdnje da su istražitelji poslovanja Hercegovačke banke zatražili i dobili od bivše vlade u Zagrebu određenu dokumentaciju koja svjedoči o transakcijama. Nije poznato odnosi li se to i na aferu s prebacivanjem u BiH skupih građevnih strojeva tvrtke Monitor, bivše 66. inženjerijske pukovnije HV-a, a koji su naposljetku navodno završili u poduzeću Hercegovina gradnja, koje su nadzirali ljudi odani Rojsu i Jelaviću.

Hercegovina gradnja postala je naime dio Hercegovina holdinga, skupine kompanija zahvaljujući kojima su Rojs, Jelavić, Rupćić i drugi iz lobija iz bivšeg logističkog centra HVO-a u Grudama postali ekonomski gospodari Hercegovine, pa i hrvatskog naroda u BiH.

Alenko Zornija