Sanaderovo reformirano odijelo, navodno skrojeno po mjeri demokratičnijeg i poštenijeg HDZ-a, mnogima za koje ga je naručio, očigledno ne pristaje: pretijesno im i neudobno u njemu. Kako je krenulo, premijer bi se mogao naći pred krucijalnom dvojbom: odustati od odijela ili onih koji u njega ne stanu. Zasad je, čini se, skloniji ovom potonjem rješenju, ali što ako je ipak riječ o kardinalnoj dizajnerskoj grešci, pa se kreator u zahtjevan posao upustio s posve krivim modelima koji njegovu reviju temeljito obezvrijeđuju?

Tri smijenjena dužnosnika nove vlade u samo 30 dana njezina rada doista su svojevrstan rekord koji Sanaderov projekt startno opterećuje i izaziva suspektnost cjelokupne javnosti. Svojih pomoćničkih akvizicija najprije se, pod pritiskom medija, morala odreći Jadranka Kosor, koja , navodno, o inkriminiranom dvojcu Bortek Knešaurek- Križić nije znala kompromitirajuće pojedinosti, ali je bezrezervno vjerovala u njihovu vrhunsku profesionalnost (!?) kojom ih je pokušavala braniti od evidentnih krimena. Na njezinu žalost, činila je to uvjerljivije od njih samih, te je na kraju morala odustati, svjesna da jedino tako može zaštititi vlastiti kredibilitet. Nesuđeni pomoćnici su razduženi, ali unatoč kaznenim prijavama koje se za njima vuku, kratkoročne usluge Sanaderovom timu naplaćivat će još godinu dana "na suho". Bolje ne može ! Nisu jedini. Vrlo vjerojatno ni posljednji koji su priskrbili takav status u državi viskosenzibiliziranoj za egzistenciju svojih dužnosnika što politiku isključivo percipiraju kao doživotan bespovratni kredit. Stipe Čačija, pomoćnik ministra unutarnjih poslova, potencijalno je "treća lasta" Sanaderova sumornog proljeća koja bi mogla, iako provjereni "vrhunski profesionalac", dobiti otpust i prije nego je zagrijala dužnosničku stolicu. Neće, međutim, Čačiju doći fotelje njegovo neprofesionalno ponašanje kao djelatne vojne osobe na dugotrajnom bolovanju tijekom kojega je opsluživao svojim junačkim plećima Ivu Sanadera, skrbeći za njegovu sigurnost u predizbornoj kampanji( radi čega je trenutno trebao doći pod stegovni postupak i zaraditi nečastan otpust iz HV-a), ili besprizorno ignoriranje radnih obveza dok je mrtvo hladno lješkario čekajući " novi raspored". Pače, to mu je donijelo privilegiranu predsjedničku mirovinu što ju je stekao na "braniku domovine" u posebnoj paradnoj misiji čiji značaj običan puk ne razumije. Srećom da je tu ministar obrane, Berislav Rončević, poznatiji kao veliki dužnik Branimira Glavaša "kojemu može zahvaliti sve što je postigao", te je Čačijin velebni doprinos Hrvatskoj promptno prepoznat i primjereno valoriziran prijedlogom za zaslužničku mirovinu. Još je veća sreća da za šefa države imamo čovjeka bez loših primisli, nenadmašnog Stipu Mesića, trenutno u fazi "kooperativne kohabitacije", koji vjeruje da je njegova zadaća tek u formalnom potpisu prijedloga, a ne provjeri njegove opravdanosti, pa makar svojom signaturom iza koje stoji predsjednički autoritet, jamči neupitnost dodijeljene privilegije. Sinjskom junaku glave je došla jedna samohrana majka, Sanja Jadrijević, koja se drznula javnost upoznati s činjenicom da je Čačija otac njezina sina kojemu ovaj 18 godina uskraćuje alimentaciju, usprkos sudu.

Priča dobija pravi zaplet i pokreće stari HDZ-ov mehanizam "podzemnog" djelovanja ucjenama, prijetnjama i iznudama. Prijeti se Sanji, drži je se pod stalnom prismotrom i "privodi", prijeti se novinaru SD koji je demaskirao "junaka", organizira se cijela bulumenta u provođenju "mjera za pritisak" i Sanadera, dojučer uvjerenog da nema nikakva razloga za opoziv pomoćnika ministra policije, izvodi na brisani prostor. Premijer nalaže policijsku zaštitu samohrane majke i njezina sina te najavljuje smjenu svoga odanog čuvara. Čačija mandat stavlja Vladi na raspolaganje nemoralno fingirajući moralnost (!?) i ova paradigmatska hrvatska priča konačno dobija sve atribucije farse. Šef države zamuckuje, napokon, izložen sustavnom "zanovijetanju" medija, najavljuje mogućnost promjene svoje odluke o Čačijinom umirovljenju i minucioznu razradu kriterija za buduće statusne mirovine. Ovdje nema nevinih, no, za razliku od nekih ranijih nomenklatura, ovi bar priznaju makar i iznuđeno greške.

Ali bit će to tek demagogija ne dobiju li sporni slučajevi sudski epilog. Dosljedno i konzekventno, ne tek formalnim pokretanjem postupka koji će potom smišljeno završiti zastarom. Ili, kao u primjeru Slobodne Dalmacije, konstatacijom da nije bilo nikakvih nezakonitosti. Samo, da bi se zgodio takav finale, trebali bismo uistinu neovisne, vrsne sudske profesionalce a ne one što još funkcioniraju po principima lojalnosti (nereformiranome) HDZ-u od kojega, uz ostalo, usluge naplaćuju oprostom vlastitih prometnih prekršaja (poput, navodno, predsjednika Općinskog suda u Splitu, Vlade Madunića,"dirigenta" u slučaju SD).