Slobodna Dalmacija: 31. 01. 2004.

ZAŠTO JE IZNENADA ZAKLJUČENA POLEMIKA O STANJU DRŽAVNIH FINANCIJA

Sanader mora ići Račanovim stopama

ZAGREB - "Visok stupanj suglasnosti" glede stanja državnih financija koji su Ivan Šuker, ministar financija, i Mato Crkvenac, bivši ministar financija, postigli na sastanku kojem su "predsjedavali" Ivo Sanader, premijer, i Ivica Račan, bivši premijer, znači ni više ni manje nego da će HDZ nastaviti koalicijsku proračunsku politiku. Nakon što je Šuker na prošloj sjednici Vlade izišao s podacima o prikrivenim deficitima državnog proračuna koji se kriju u transakcijama između državnog proračuna, HBOR-a i HAC-a, jamstvima za HŽ, te skrivenim izdacima za poljoprivredu, MUP i zdravstvo, aktualni ministar financija je sada grubo reterirao.

Motiv zbog kojeg je Šuker tada optužio bivšeg ministra financija za prikrivanje deficita bili su traženje alibija za nedostatak novca za obećane socijalne programe i brži gospodarski razvoj, kao i poruka ministrima da malo "ohlade" sa zahtjevima za pumpanje resornih budžeta. U želji da diskreditira bivšu vlast Šuker je, međutim, "zaboravio" na činjenicu da utvrđivanje fiskalnog deficita na 6,8 posto automatski znači niži kreditni rejting Hrvatske i skuplje kredite za financiranje tog deficita.

Doduše, već tada je Sanader kazao kako će Hrvatska opet pokušati sklopiti stand-by aranžman s MMF-om, kao jamstvo za jeftinije kredite. Problem je bio jedino u tome što MMF baš i nije takva institucija koja će međunarodnim financijskim institucijama, pa i u slučaju sklapanja stand-by aranžmana, poslati poruku kako Hrvatska treba zadržati sadašnji kreditni rejting, unatoč značajnom probijanju budžetskih ograničenja.

Sanader i Šuker su, međutim, imali sreće što je John Norregaard, šef Misije MMF-a u Hrvatskoj, odlučio zažmiriti, čini se, i na ovaj Šukerov "incident", ali i na proračunske deficite u izvanproračunskim fondovima. Tako da je, uvjetno rečeno, MMF ovom prilikom poslužio kao "agencija za vjenčanje" između bivše i sadašnje vlasti.

Podsjetimo, "odluku o žmirenju" je MMF donio još pod šefovanjem Hansa Flickenschilda kada je ovaj javno upozorio kako financiranje autoceste kroz izvanproračunski fond ne može zavarati stručnjake MMF-a u izračunu realnog deficita. Tada je Flickenschild kritizirao i činjenicu gradnje autoceste Zagreb-Split koja nije isplativa gledajući u strogim financijskim relacijama. Ipak, zbog političkih razloga sklonosti tadašnjoj Račanovoj vladi, ali i uvažavajući dugoročnu i stratešku važnost te autoceste, u MMF-u su se ponijeli velikodušno.

Sve govori u prilog tome kako će takvu dobronamjernost MMF pružiti i Vladi Ive Sanadera. No, ako će MMF popustljivo gledati na taj skriveni deficit, sasvim je sigurno da će u slučaju sklapanja stand-by aranžmana s Hrvatskom inzistirati na smanjivanju fiskalnog deficita u svim ostalim točkama državnog proračuna.

A to onda znači daljnje stezanje proračunskog remena i nastavak provođenja reformi u vojsci, policiji, zdravstvu, javnoj upravi, pravosuđu i poljoprivredi. A sve te reforme, osim stvaranja pretpostavki za efikasnije funkcioniraje sustava, znače i smanjivanje državnog novca i broja zaposlenih u tim sustavima, uz provođenje privatizacije u javnom sektoru gdje god je to moguće.

Naravno, takva ekonomska politika je, gledano u makroekonomskim okvirima, nastavak ekonomske politike bivše vlade i radi se samo o tome da bi Sanaderova Vlada u provođenju te politike trebala biti efikasnija, energičnija i uspješnija. HDZ će to pokušati napraviti, bar kako sada tvrde, smanjivanjem PDV-a, uvođenjem jedinstvene porezne stope na porez na dohodak, a možemo očekivati i promjene u porezu na dobit i fleksibilnije operiranje s trošarinama.

U tom smislu suradnja s MMF-om u vidu stand-by aranžmana znači potvrdu međunarodnoj financijskoj javnosti da je u Hrvatskoj "sve pod kontrolom". Zadaća je hrvatske Vlade, pritom, da pokuša postići što kvalitetniji stand-by aranžman koji bi osim stabilizacije državnih financija, omogućavao i kvalitetni gospodarski rast i rast standarda građana. U Vladi Ive Sanadera su, čini se, tek sad postali svjesni da to i nije baš tako lagan posao kako se činio iz oporbene pozicije.

Frenki LAUŠIĆ