Vjesnik: 03. 02. 2004.
Tko je informirao Carlu del Ponte o Gotovini
ZAGREB, 2. veljače – Komentirajući intervju Carle del Ponte, glavne haaške tužiteljice, u komu je ona ponovila tvrdnje da je odbjegli general Gotovina lani boravio u Hrvatskoj i da je bio dobro čuvan, bivši ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, među ostalim, kaže da je moguće da su krugovi koji su lani servirali tužiteljstvu informacije o Gotovi
ni u Hrvatskoj, također, skloniji Sanaderovoj nego Račanovoj vladi.Naime, haaška je tužiteljica još dodala kako u posljednjih mjesec dana nije dobila nove informacije o Gotovininu skrovištu.
Prirodno je da se bivši ministar policije osjetio prozvanim komentirati tvrdnje Carle del Ponte, jer u njegovoj je mjerodavnosti bilo postupiti prema uhidbenom nalogu ICTY-a. Šime Lučin objašnjava da je on sve poduzeo, te da je Gotovina boravio u Hrvatskoj da bi bio i uhićen.
Da su namjere hrvatske policije bile ozbiljne, kako sada kaže Lučin, barem nekoliko događaja vezanih uz taj slučaj svršilo bi se drukčije.
Kao prvo, policija je kasno raspisala novčanu nagradu za informacije o Gotovininu boravištu, a vrlo brzo su iz MUP-a stigli vapaji kako im na telefon na koji je trebalo javiti te informacije stižu samo prijetnje i psovke.
Drugo, kada se krenulo u prisluškivanje Gotovinih prijatelja iz Biograda i Zadra, netko iz policije dostavio je materijale o prisluškivanju novinama i tako minirao akciju.
Bivši ministar nije nas izvijestio je li tko u policiji kažnjen za miniranje te akcije.
Direktora tjednika Nacional Ivu Pukanića koji je napravio s Gotovinom intervju policija je pozvala na obavijesni razgovor tek nakon primjedbi Carle del Ponte da joj je čudno kako do Gotovine stiže novinar, a Vlada ne može.
Novinar Novog lista Boris Pavelić pozvan je na obavijesni razgovor istog dana kada je objavio da se odbjegli general skriva na području srednje Dalmacije.
Kada je jesenas Carla del Ponte kazala da je Gotovina ljetovao na hrvatskom Jadranu, iz vlasti je pokrenuta prava medijska kampanja protiv sumnjivaca koji su navodno tužiteljici dostavljali lažne informacije.
A da je policija znala za te krugove, potvrđuje i Lučinova izjava o krugovima koji su lani obavještavali tužiteljicu o Gotovini. Novinari koji su operacionalizirali tvrdnje vlasti o krugovima koji obavještavaju tužiteljicu, pisali su da je bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić dao podatke Carli del Ponte o »tim dezinformatorima«.
Optužili su umirovljenog časnika HV–a Dragutina Frančiškovića da je on vođa te grupe iz obavještajnog podzemlja koja »za novac prodaje dezinformacije o Gotovini«. A dodali su i kako policija provodi službenu istragu o toj »prljavoj špijunskoj raboti«. Pa ako je policija imala informacije o tim »špijunima« sklonijima Sanaderu nego Račanu, zašto protiv njih nisu podnijete kakve kaznene prijave?
Nakon smjene vlasti, bivši glavni čovjek Vlade za suradnju s Haagom Goran Granić izjavio je našim novinama u vezi s tim »špijuniranjem« da je moguće da su u igri bili: strani špijuni, ali i obavještajno podzemlje povezano s kriminalom.
Ne smijemo zaboraviti ni izjavu bivšeg predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku koji je nakon jednog HSS-ova skupa u Zadru lani izjavio da je situacija s Gotovinom pod kontrolom, jer s njim kontaktiraju hrvatske tajne službe.
Uzimajući sve to u obzir, vjerojatno je i Ivo Sanader u predizbornoj kampanji znao što govori kada je kazao da će se on, budu li ga iz Haaga pitali za Gotovinu, najprije informirati u Uredu Predsjednika.
Ili je i ta izjava možda krunski dokaz da su krugovi koji su obavještavali Carlu del Ponte, već tada radili prema Sanderovim naputcima?
Željko Peratović