Kada bi se u našim novinama pojavio naslov da su Zlatko Mateša ili Ivica Račan osuđeni na 18 mjeseci zatvora zbog »zlouporabe položaja«, i najnaivnijim hrvatskim čitateljima bilo bi jasno da se radi tek o prvoaprilskoj šali. Jer, koja je to zemlja koja se usudi sudski goniti premijera, makar i bivšeg? Francuska, u kojoj je ex prvi ministar Alain Juppe nedavno dobio godinu i pol uvjetnog zatvora, uz dodatnih deset zabrane obavljanja bilo kakvih javnih dužnosti. I to zbog davnašnje korupcije, kada je bio član gradskog poglavarstva Pariza, a sedam osoba primalo plaću iz proračuna iako su radili za stranku čiji je Juppe bio glavni tajnik, a Jacques Chirac predsjednik!

Kada bi naše pravosuđe bilo tako rigorozno, političari svih boja i fela preplavili bi zatvore. Iako ni u Francuskoj nije lako doći do pravde kada su nekadašnji državni dužnosnici u pitanju, jer se predsjednica sudskog vijeća požalila na pritiske kojima su bili izloženi, uključujući prisluškivanje telefona i pretragu računala u uredima, pa su presudu pisali na prijenosnima, Juppe je osuđen, a ministar pravosuđa naredio istragu o tome tko je i zašto ometao proces.

U Hrvatskoj pak Vlada iza zatvorenih vrata razrješava dužnosti doministra policije i bivšeg Sanaderovog tjelohranitelja Stipu Čačiju, kojemu je predsjednik Mesić umjesto nečasnog otpusta iz HV-a udijelio predsjedničku mirovinu, samo zbog toga što se saznalo za njegovog izvanbračnog sina za kojega se 18 godina pravio da ne postoji. Novinaru koji piše o tome prijeti se smrću, kao i nesretnoj obitelji, jer su po nepisanom zakonu hrvatskog ćudoređa trebali prešutjeti takvu »sitnicu«, odnosno da Čačija ne zna i ne želi brinuti za vlastito dijete, a za državu bi i opće dobro valjda znao skrbiti, kako je to premijer Sanader javno tvrdio. I tako će Čačija biti sklonjen u neku tihu sinekuru gdje neće privlačiti zanimanje javnosti, baš kao što je Jadranka Kosor ljagu sa sebe pokušala skinuti hiberniranjem nevaljalaca iz svojih redova, Štefanije Bortek Knešaurek i Marijana Križića. Jedina kazna koju su dotični pretrpjeli bile su tek »neugodnosti« izazvane reakcijama javnosti, dok o istrazi i sudskom gonjenju nitko nije niti razmišljao. Kao što ni Vesni Škare-Ožbolt niti nekom drugom neće pasti na pamet istražiti porijeklo ne baš bezazlenih prijetnji onih koji bi zataškavali takve afere.

Stoga je u pravu saborski zastupnik HSP-a Tonči Tadić kada kaže da je »cilj HDZ-a da Povjerenstvo za sukob interesa ne profunkcionira«. I ne radi se o želji za samo jedno saborsko povjerenstvo, već i za sistem u cjelini, odnosno sve ono što bi ugrozilo izvaninstitucionalno arbitriranje Sanadera i ekipe koji su dolazeći na vlast najavili kako će »ispraviti nepravde«. Sada pokazuju što su pod tim mislili i kako to misle činiti. Nagrađuju se zaslužni u predizbornoj kampanji, od »bodyguarda« sumnjivog poštenja pa naviše, dok se oponenti smjenjuju, a suze teku prilikom vraćanja proteze čovjeku koji je sudskom presudom nezakonito došao do 76 tisuća proračunskih kuna i za utjehu će biti nagrađen mjestom savjetnika ministra!