Reagirajući na višestruko provjerene navode iz teksta "Novi ravnatelj policije sudjelovao u mutnim nabavama oružja?"(SD, 30. 1. 2004.), a u sklopu kojeg je objavljena i izjava nekadašnjeg mu bliskog suradnika, bivšeg predsjednika IV SO-a Omiš Željka Josipovića koji nam je potvrdio da je osobno nosio novac u Austriju, doduše ne zna točno koliko, novi ravnatelj policije Ivica Franić, koji je, usput rečeno, kako tvrde naši pouzdani izvori, na mjesto prvog policajca u Hrvata zasjeo voljom bivšeg šefa PU splitsko-dalmatinske Ivice Cipcija i premijera Ive Sanadera, u odgovoru "Nisam sudjelovao u mutnim poslovima" (SD, 31. 1. 2004.) na žalost nije odgovorio ni na jedno bitno pitanje.

Pozivanje na "Boga i narod" i svoj izgled ("mogli ste me nazivati ružnim, debelim, ćelavim... možda bi Vam i povjerovao, ali da sam lopov i da se bavim mutnim poslovima, ni u kojem slučaju") glavni su Franićevi "argumenti" koji mu osobno možda puno znače, ali su u ovom slučaju posve irelevantni. Je li Franić praktični vjernik ili nije, te kako izgleda, odnosno je li ružan, debeo i ćelav ili nije, te je li razgovarao, i o čemu, s bivšim ravnateljem policije Rankom Ostojićem, posve je nebitno i ne zanima nas, kao ni Franićeve pčele.

Međutim, zanimaju nas odgovori na neka "škakljiva" pitanja iz razdoblja kad je novi ravnatelj policije, a to znači od 1990. do 1993. godine, bio prvi čovjek Omiša, ali Franić u svom tekstu ne daje odgovor ni na jedno od njih. Važno je naglasiti da u za Franića "spornom" tekstu nigdje i nijednom riječju ne tvrdimo da je on lopov, ali na temelju prikupljenih dokaza i informacija tvrdimo da su za vrijeme njegove vladavine obavljene, najblaže rečeno, čudne "transakcije" vezano uz nabavu oružja, te da su on i suradnici u ljeto 1991. godine bili javno prozvani zbog toga što je navodno "isparilo" oko pola milijuna maraka koje su prikupili građani. Naši izvori tvrde da se radilo i o većem iznosu, ali...

Ravnatelj policije izbjegava odgovoriti i na pitanje o sudbini novca koji je svojedobno za nabavu oružja "Dalmacija" iz Dugog Rata doznačila na račun Općine Omiš. Radilo se o iznosu nešto manjem od 250.000 dolara i uplata je, pouzdano tvrdimo, o čemu postoji i dokumentacija, obavljena u drugoj polovici svibnja 1991. godine. Bez odgovora smo ostali i na pitanje je li za navedeni iznos nabavljeno oružje, kao i na pitanje je li isto oružje dva puta plaćeno, jednom s računa Općine Omiš, odnosno novcem koji je s tog računa prebačen u austrijski Villach, a drugi put s tajnog računa za nabavu oružja Ministarstva financija! Možda Franić za navedene "transakcije", koje su realizirane u vrijeme kad je on bio prvi čovjek Omiša, i nije znao, ali u to je teško povjerovati s obzirom na činjenicu da su neki njegovi tadašnji najbliži suradnici u tome sudjelovali.

Franić nadalje tvrdi da bivši predsjednik IV SO-a Omiš Željko Josipović, koji je s tog mjesta smijenjen u rujnu 1991. godine, "nije razriješen zbog pronevjere ili bilo kojih sumnjivih poslova", nego zbog toga "što je u vrijeme rata podigao kredit od banke", što su vijećnici Skupštine "smatrali nemoralnim". Ne tvrdimo da je Željko Josipović sudjelovao u bilo kakvim pronevjerama, ali ponavljamo da nam je osobno rekao da je sudjelovao u prenošenju prikupljenog novca u Austriju. Što se pak tiče kredita zbog kojega je Josipović, kako tvrdi Franić, svojedobno razriješen, iako nam je Josipović kazao da je smijenjen zbog neslaganja s nekim potezima ondašnje vlasti, u priči o "transakcijama", ali ne zbog navodnog Josipovićeva kredita, pojavljuje se i Božo Čapeta, ondašnji drugi čovjek poslovnice Splitske banke u Omišu, koji je, usput rečeno, bio upravo zadužen za kredite. Čapeta je, prema našim pouzdanim izvorima, imao značajnu ulogu u prebacivanju novca, a zbog nekih "transakcija", odnosno poslova vezanih uz nabavu opreme, u Austriji je svojedobno bio i pritvoren.

Iako ga se vezano uz navedene "transakcije" nigdje ne spominje, bivši predsjednik Hrvatskog sabora Žarko Domljan, koji je na prvim demokratskim izborima za saborskog zastupnika izabran upravo u Omišu, u to je doba u političkom smislu bio "gospodar" Omiša i na svim ključnim funkcijama su, kako tvrdi naš pouzdani izvor, bili uglavnom "ljudi njegova neograničenog povjerenja". Osim zbog izbijanja afere o navodnom nestanku novca, to je bio dodatni razlog za sukobe u tamošnjem HDZ-u, zbog čega su neki ljudi, a među njima je bilo i osnivača stranke, proglašeni "nepodobnim" i isključeni iz svih zbivanja u Omišu.

U vrijeme kad je Franić bio prvi čovjek Omiša, šef tamošnje policije bio je Milan Boban, brat u to vrijeme moćnog predsjednika tzv. Herceg-Bosne Mate Bobana. On je, kako tvrdi naš pouzdani izvor, "pokrivao" sve mutne poslove na području Omiša, ali i šire, a isti nam izvor tvrdi da je svojedobno Bobanu osobno predao 6000 komada streljiva koje nije dostavljeno policiji i(li) HV-u, nego je preprodano. Sporan je i novac koji je, kako tvrdi naš izvor, Boban dobio za nabavu specijalnih mobilnih radiostanica koje navodno nikad nisu nabavljene.

Osim navedenoga, u vrijeme kad je Boban bio šef policije, Omiš je, kako tvrde bolje upućeni, postao glavni punkt za prebacivanje ukradenih automobila iz Hrvatske u Hercegovinu.

O tome, ali i svemu ostalome, zasigurno je znao i tadašnji prvi čovjek Omiša Ivica Franić. Ne tvrdimo da je novi ravnatelj policije sudjelovao u mutnim poslovima, ali je na navedena pitanja, koja su vrlo konkretna, morao ozbiljno i precizno odgovoriti.

Bivši pomoćnik zapovjednika 4. gardijske brigade pukovnik Milan Buškain potvrdio nam je da je sudjelovao u prebacivanju novca iz zemlje u austrijski Villach, naglašavajući da se radilo o novcu kojim je trebalo biti kupljeno oružje. On je, kako kaže, od Bože Čapete u Mariboru preuzeo više od šest milijuna maraka i prebacio ih u trezore jedne banke u Villachu. Radilo se o novcu koji su prikupile općine Omiš, Perušić i Tomislav Grad, a u transakcijama je sudjelovalo još nekoliko ljudi.

Iz trezora u Villachu novac je povukao i Omiš i on je uplaćen na općinski račun. Nije siguran, ali misli da se radilo o iznosu većem od 400.000 maraka. Taj novac nije utrošen za nabavu oružja, nego za sportski centar, odnosno igralište u Podgrađu i obnovu nekih škola na području Omiša. O tome, kako tvrdi, postoji dokumentacija, ističući da u dijelu u kojemu je on sudjelovao, a vezano uz nabavu oružja, nije bilo nikakvih mutnih poslova. S potezima ondašnje civilne vlasti Omiša nije bio detaljno upoznat, ali smatra da nisu točne optužbe o nestanku prikupljenog novca, naglašavajući kako je siguran da Ivica Franić nije sudjelovao u nikakvim mutnim poslovima.