Prvo, tog dana istječe mandat tužiteljstva u Haagu za podizanje novih optužnica. Drugo, tada će se znati cjelovit broj optužnih akata pripremanih u tužiteljstvu. Treće, do tada mora biti zgotovljen »izlazni program« Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. A taj dokument sadržavat će i preciznu procjenu koji su to predmeti i koliko ih je na kojima je u proteklih jedanaest godina radilo tužiteljstvo, odnosno koliko spisa može »progutati« sudište do isteka mandata 2010. godine.

U istu košaru ulaze i svi ostali predmeti na kojima se radi, uključivo i predmet Ante Gotovine na kojem se ne radi ništa jer je optuženik nedostupan Sudu. Stručni i službeni izvori vezani uz haaško sudište, odnosno uz državnu i pravničku strukturu u zemlji, očekuju da bi se prve optužnice u procesu pred odjelima hrvatskih sudova u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu mogle pojaviti tek tijekom 2005. godine.

Budući da izlazna strategija Suda još nije dovršena, nisu projektirani ni poslovi sudačkih vijeća koja se moraju baviti pokrenutim postupcima. Nije bilo, saznaje se, ni dovoljno vremena da se procijeni koji su to slučajevi u kojima može suditi nacionalni sud. Ocjena Carle del Ponte da su hrvatski sudovi za te postupke spremni, nije dovoljna. Jer, Sud će, kao međunarodna ustanova, slijediti međunarodne ocjene o Hrvatskoj. A to znači, da uz pohvale Carle del Ponte, Hrvatsku valja »zadržati« kako ne bi previše odskočila od Srbije i drugih država iz bivše Jugoslavije nad kojima vlada nadležnost Suda. I dok hrvatski sudovi budu čekali srbijanske, bosanske i crnogorske sudove da budu u stanju procesuirati »svoje« ratne zločince, predmeti će čekati u Haagu. Pa što košta da košta optuženike, od Ademija nadalje.