Vlada želi funkcionirati po načelima otvorenosti, a pojedina ministarstva zatvorena su za novinare. Maček ističe da je u svim ministarstvima u tijeku osnivanje glasnogovorničkih ureda, iako oni u pravilu postoje otprije. Dakle, osim što se mijenja glasnogovornik, što to treba osnovati kad to već postoji? Vlada se u komunikaciji s javnošću (a javnost nisu samo novinari) ponaša, barem zasad, po dvostrukim mjerilima. Pojedini ministri i ministrice otvorili su vrata svojih ministarstava, primaju građane, slušaju njihove probleme i piju s njima kavu. Tako smo dobili, uz »na kavu s Predsjednikom« i »na kavu s ministrom ili ministricom«. Zainteresiranih je toliko da su u Ministarstvu pravosuđa termini popunjeni tjednima unaprijed, a u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti razmišljaju o uvođenju još jednog termina.

Zatvorena vlada koja loše komunicira s javnošću i od koje je teško »iščupati« podatke koji moraju biti javno dostupni potencijalno je za građane - opasna vlada. Naime, takva vlada čija je komunikacija zasnovana na tajnovitosti lakše može manipulirati, lakše može skrivati eventualno prljavo rublje, a pogodnija je i za korupciju. Naravno, i o takvoj će se vladi javno govoriti i pisati, ali umjesto na temelju podataka, na temelju glasina i nagađanja. Glasine je teško (počesto i nemoguće) demantirati, pa na kraju vlada može biti žrtvom svoje nes(p)retno odabrane strategije komunikacije s javnošću. U slučaju takvog raspleta nije teško zamisliti članove Vlade kako se žale na nekorektnost medija. U slučaju takvog raspleta nije teško zamisliti novinare kako poručuju članovima Vlade da žanju kako su sijali.

U cijeloj toj priči dva događaja čuvaju razloge za optimizam. Hrvatsko novinarsko društvo relativno je brzo (četrdesetak dana otkako je Vlada stupila na dužnost) reagiralo. To, valjda, znači da je novinarski ceh nespreman tolerirati aljkavost druge strane (u ovom slučaju Vlade) koja otežava rad novinarima, a čitatelje, slušatelje i gledatelje (većina kojih su birači) ostavlja bez informacija. Drugi je razlog za optimizam poziv Ratka Mačeka na sastanak s predstavnicima HND-a. Doduše, Mačeku se u tome potkrala pogreška. On, naime, piše da se predstavnici HND-a pozivaju na sastanak »da bi se u zajedničkom razgovoru otklonile sve nesuglasice te u potpunosti olakšao rad predstavnika medija«. Nije riječ ni o kakvim »nesuglasicama«, nego o poteškoćama. Načelno, suglasje između članova Vlade i novinara o tome da novinari trebaju imati dobre uvjete za svoj rad i izvještavanje o aktivnostima Vlade i ministarstava, postoji. A te se poteškoće, iako zbog njih mnogi novinari mogu imati problema u svom poslu, na kraju mogu pokazati nesavladivim za Vladu. Naime, uzmu li novinari na zub Vladu, ne zbog onoga što ona čini ili ne čini, nego zbog toga što otežava novinarski rad, (o) Vladi se, doslovce, neće pisati dobro.