Američki ministar obrane Donald Rumsfeld nije slučajno navratio u Hrvatsku. On je na putu iz Münchena u Washington sletio u Zagreb kako bi nam dao podršku za nastavak procesa priključenja NATO-u — ustvrdio je jučer na konferenciji za novinare hrvatski ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, te naglasio kako je premijer Ivo Sanader američkom gostu iznio stav i želju Hrvatske da jasnije i izravnije sudjeluje u antiterorističkoj koaliciji. No, nismo išli u detalje što bi to značilo "jasnije sudjelovanje" u antiterorističkoj koaliciji — pojasnio je Žužul preduhitrivši novinarsku znatiželju.

Sanader i Žužul još su uvijek pred hrvatskom javnošću podjednako nejasni i nedefinirani kada je u pitanju odlazak hrvatskih snaga u Irak. Nije teško vjerovati Žužulu da Donald Rumsfeld nije došao u Zagreb slučajno, ali nije zasigurno došao ni samo radi toga da bi s hrvatskim državnim vodstvom ručao u podrumu Banskih dvora.

Američki zahtjevi pred Hrvatskom su jasni, oni su bili razlogom ne baš sjajnih odnosa Račanove administracije s Washingtonom, a ti su isti zahtjevi aktualni i dandanas. SAD još čeka na hrvatski potpis na bilateralni sporazum o neizručenju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu. Račanova vlada i predsjednik Mesić jasno su odbili tu mogućnost kao potpuno neprimjerenu jednoj državi koja šalje svoje državljane u Haag, a od koje se traži da to ne čini kada su u pitanju strani državljani, pa bili oni i američki.

Drugi aktualni zahtjev jest slanje vojnika u Irak. Upravo zbog držanja predsjednika Mesića u vrijeme američke intervencije protiv režima Saddama Husseina, kada se hrvatski šef države javno izjasnio protiv bilo kakve vojne akcije bez autorizacije Vijeća sigurnosti UN-a, Hrvatskoj je SAD uskratio mogućnost gospodarskog sudjelovanja u obnovi Iraka. Washington je bio toliko rigidan prema Zagrebu da Hrvatsku ni naknadno nije svrstao među one zemlje koje su izuzete od ukidanja vojne financijske pomoći zbog specifičnih unutarnjih razloga. Bush nije Mesiću oprostio "neshvaćanje povijesnoga trenutka".