Mjerenje je pokazalo da razni oblici socijalnih transfera prema građanima - socijalne pomoći, doplatci za djecu, naknade za vrijeme nezaposlenosti i slična davanja, ali ne i mirovine - imaju velik učinak na suzbijanje siromaštva, kaže . Nino Žganec, državni tajnik za socijalnu skrb / Bez takve pomoći, u Hrvatskoj bi bilo čak 34 posto siromašnih

ZAGREB, 10. veljače - Hrvatska ima 18 posto osoba čiji su prihodi tkavi da ih se može smatrati siromašnima, pokazala je prva modificirana anketa o potrošnji kućanstava koju provodi Državni zavod za statistiku. S obzirom na broj građana Hrvatske iz zadnjeg popisa, to bi značilo da je siromašno oko 800.000 građana. Riječ je o relativnoj granici siromaštva; prag je određen u odnosu na srednji dohodak u državi, na razini od 60 posto. Ta je granica za samca procijenjena na približno 1604 kune mjesečno (ili oko 19.253 kune godišnje), a za obitelj (dvoje odraslih i dvoje djece) na 3369 kuna mjesečno (odnosno 40.433 kune godišnje).

Usporedbe radi, prosječna stopa siromaštva u zemljama članicama Europske unije 1999. godine iznosila je 15 posto, što ukazuje na to da broj siromašnih u Hrvatskoj nije znatno veći u odnosu na te zemlje. Istu stopu siromaštva kao i Hrvatska danas, 1999. godine imala je i Italija, a relativno smo blizu stopama koje su imale Poljska i Bugarska (15 i 14 posto), dok su nešto veće razlike u odnosu na zemlje u tranziciji. Tako je, primjerice, Slovenija 1999. godine imala 11, a Češka osam posto relativno siromašnih građana.

Za državu je pritom važno to što je mjerenje pokazalo da razni oblici socijalnih transfera prema građanima - u što su uključene socijalne pomoći, doplatci za djecu, naknade za vrijeme nezaposlenosti i slična davanja, ali ne i mirovine - imaju velik učinak na suzbijanje siromaštva, rekao je za Vjesnik u utorak dr. Nino Žganec, državni tajnik za socijalnu skrb u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.

Naime, bez takve pomoći, u Hrvatskoj bi bilo čak 34 posto siromašnih, pokazala je anketa, što znači da su takvi oblici intervencije države siromaštvo umanjili za oko 16 posto. Prema tom podatku bitno se razlikujemo od zemalja EU-a - procjenjuje se da bi u tim državama bez socijalnih transfera bilo 24 posto siromašnih - ali i tranzicijskih zemalja, što također govori u prilog našeg sustava socijalne skrbi. Mirovine, s druge strane, u suzbijanju siromaštva imaju puno manji učinak. Kad se i to primanje uključi u ukupne transfere prema građanima, bez njih bismo imali oko šest posto siromašnih više (40 posto).

To pokazuje da je država socijalnim davanjima ipak postigla odgovarajući učinak, odnosno da je pomoć dobro usmjerena«, kaže dr. Žganec i dodaje da je to 1998. godine pokazala i studija Svjetske banke. I tada se, naime, tvrdilo da socijalni transferi kroz mirovinski sustav nemaju tako velik utjecaj na suzbijanje siromaštva kao pomoći iz sustava socijalne skrbi, iako se na socijalne pomoći troši tek oko dva posto ukupnih sredstava za socijalne transfere prema građanima.

U svemu ostalom podaci iz te ankete nisu usporedivi s rezultatima istraživanja o siromaštvu koje je 1998. godine u Hrvatskoj provela Svjetska banka, jer se tada mjerila apsolutna granica siromaštva (granica u odnosu na potrebe pojedinca), s tim da istraživanje nije obuhvatilo područja koja su bila zahvaćena ratom, pa nije obuhvaćen odgovarajući uzorak.

Zanimljivo je i to da su mjerenja Gini koeficijenta pokazala da priče o izrazito velikim razlikama u distribuciji dohotka u Hrvatskoj nisu točne; podsjetimo, riječ je o mjeri koncentracije dohotka koja može poprimiti vrijednosti od nula do jedan, a vrijednosti bliže broju jedan ukazuju na veću nejednakost. Taj je koeficijent za Hrvatsku 2002. godine bio 0,29 - jednako kao i prosječan Gini koeficijent u zemljama članicama EU-a, odnosno tek malo viši nego što je 1999. godine bio u Sloveniji, Bugarskoj, Češkoj ili Poljskoj. U Austriji je u isto vrijeme izmjeren koeficijent 0,26 u Njemačkoj 0,28, a u Italiji 0,30.