Slobodna Dalmacija: 11. 02. 2004.
NEOPRAVDANO ZAUSTAVLJANJE REVIZIJE RATNIH INVALIDA I DRAGOVOLJACA
Nakon rata "niklo" još 130 tisuća branitelja
Ako se zna d
a je status branitelja steklo više od 400.000 ljudi, onda nije teško izračunati da ih je više od četvrtine "lažnjaka" jer je kroz ratne postrojbe i postrojbe koje su uz njih bile vezane prošlo ukupno oko 270.000 ljudiPiše: Vuk ĐURIČIĆ
Istoga dana kada je uprizorena "dirljiva" predstava vraćanja proteze ratnom vojnom invalidu Darku Bešteku, u kojoj su uz njega glavni likovi bili premijer Ivo Sanader i potpredsjednica Vlade i resorna ministrica Jadranka Kosor, osim što je najavila da će stranačkoga kolegu Bešteka, bez obzira na to što su svojedobno Vladino povjerenstvo i bivši ministar branitelja Ivica Pančić ustvrdili da je primao naknadu na koju nije imao pravo, a radilo se o iznosu od 2524 kune koje je primao na račun pomoći druge osobe (Beštekova dotadašnja primanja iznosila su ukupno 13.924 kune), imenovati savjetnikom za pitanja branitelja, Kosorica je najavila i da će nova vlast zaustaviti reviziju ratnih vojnih invalida i branitelja.
Udarne "trojke"
Novi zakon o braniteljima će, kako kaže resorna ministrica, predložiti branitelji i njime će se zaustaviti njihovo dosadašnje ponižavanje kojemu su, naravno, bili izloženi od bivše vlasti.
Takvo ponašanje nove vlasti, ma koliko ono bilo licemjero, ponajprije prema istinskim braniteljima i ratnim vojnim invalidima, bilo je očekivano ne samo zbog toga što se radi o značajnom dijelu HDZ-ova biračkoga tijela nego i zbog činjenice da su lažni dragovoljci, odnosno branitelji i invalidi rezultat nekadašnje HDZ-ove vladavine.
Zaustavljanjem revizije pod tepih se, ne slučajno naravno, guraju i brojni slučajevi u kojima je, i bez ikakve revizije, posve jasno o čemu se radilo. Naime, za bivše vladavine HDZ-a "produciran" je velik broj lažnih branitelja, odnosno dragovoljaca koji su se, uz dobivanje činova i visokih državnih odličja, koristili i svim povlasticama koje je država davala braniteljima.
Najbolji primjer "proizvodnje" lažnih dragovoljaca je slučaj tzv. trojki koje su od izbijanja "balvan-revolucije" pa do prvih mjeseci 1991. godine bile organizirane u svim gradovima i mjestima i zadužene za pripremanje obrane.
Tako je, recimo, u Zagrebu, kako tvrde oni koji su u tome sudjelovali, u radu "trojki" bilo uključeno najviše oko 1000 ljudi. Radilo se o dragovoljcima od kojih je većina poslije prešla u policijske i(li) vojne postrojbe, što znači da ih je, kako tvrde bolje upućeni, temeljem pripadnosti "trojkama" samo njih oko pestotinjak moglo dobiti status dragovoljca, odnosno činove i državna odličja, a to znači i povlastice od države.
Međutim, 1997. i 1998. godine bivšem vrhu HDZ-a i države "trojke" su poslužile da preko njih, iako s njima nisu imali nikakve veze, proguraju velik broj ljudi, naravno "podobnih", u status dragovoljca, odnosno branitelja koji su onda temeljem toga dobili činove, visoka odličja i povlastice na koje su imali pravo sukladno tada važećem zakonu.
Canjugina odličja
Naime, HDZ je 1997. godine područnim uredima za obranu na području Zagreba, a bilo ih je ukupno 14 pri bivšim općinama, odaslao zahtjev za izradu popisa pripadnika tzv. trojki koje su formirane početkom devedesetih. Na svakoj od lista, kojih je u Zagrebu bilo 14, nalazilo se između 300 i 700 ljudi i popisi "dragovoljaca" su dostavljeni Gradskom uredu za obranu koji ih je, nakon što ih je potpisao njegov tadašnji načelnik I. Kozlica, proslijedio MORH-u.
Sve se odvijalo pod kontrolom ondašnjeg vrha tzv. obavještajne zajednice i u ono vrijeme moćnog Ivića Pašalića koji su strogo vodili računa o tome da status dragovoljca i sve ostalo što je uz to išlo ne dobiju "nepodobni" pripadnici drugih stranaka i(li) ljudi koji nisu bili stranački svrstani.
Tako su bez zasluženih priznanja ostali ljudi koji su doista sudjelovali u radu "trojki", a status drogovoljca dobili su oni, članovi HDZ-a naravno, koji s tim nisu imali nikakve veze. Samo tim potezom, koji je formalno potvrdio i Glavni stožer HV-a i ondašnji ministar obrane Pavao Miljavac, "producirano" je više od 4000 lažnih dragovoljaca kojima je u jesen 1998. godine u Starogradskoj vijećnici priznanja i odličja tri dana zaredom dijelio ondašnji
prvi čovjek zagrebačkog HDZ-a Zlatko Canjuga.Podaci o tome, ali i o takvim i sličnim potezima u drugim dijelovima države, postoje u Uredu predsjednika Republike i MORH-u, ali nepravda nikada nije ispravljena, a po svemu sudeći neće ni biti, bez obzira na nepobitnu činjenicu da je velik broj lažnih dragovoljaca, odnosno branitelja dobio činove i visoka državna odličja, te iskoristio povlastice poput neplaćanja participacije za lijekove i liječenje i(li) bescarinskog uvoza automobila.
To pitanje je svojedobno, ali neuspješno, pokušao raščistiti bivši ministar obrane Jozo Radoš. Doduše, nekim bivšim pripadnicima "trojki" koji nisu bili na HDZ-ovim popisima, nakon smjene vlasti 2000. godine dodijeljena su priznanja i to je bilo sve.
Neraščišćen problem
Pitanje lažnih dragovoljaca, odnosno branitelja i ratnih vojnih invalida, ponajprije zbog pravde i ljudi koji su doista branili zemlju, ne bi se smjelo gurati pod tepih, što nova vlast očito čini.
Naime, ako se zna, a zna se, da je status branitelja steklo više od 400.000 ljudi, onda nije teško izračunati da ih je više od četvrtine "lažnjaka" jer je, prema dostupnim nam podacima, kroz ratne postrojbe i postrojbe koje su uz njih bile vezane prošlo ukupno oko 270.000 ljudi.
Kad se tomu pridodaju i lažni ratni vojni invalidi kojih je u dosad revidiranim slučajevima više od trećine, što je resornoj ministrici Jadranki Kosor, pazi sad, razlog zbog kojega se odustaje od daljnje revizije, posve je jasno da se to pitanje mora riješiti i raščistiti.
I zbog pravde, i zbog istinskih branitelja i invalida, ali i zbog činjenice da su "lažnjaci" od države, odnosno poreznih obvezika do sad dobili milijarde kuna. Međutim, od toga, na žalost, neće biti ništa.