Očekivanja službenog Londona na razini su onoga što je u srijedu u Bruxellesu rekla i Carla del Ponte / Ona je ustvrdila da hrvatske vlasti moraju potpuno surađivati s njezinim uredom u »lociranju, uhićenju i prebacivanju Gotovine u Haag« / Bez obzira na to koju će metodu odabrati, hrvatskoj vladi preostaje jedino da u vrlo kratkom vremenu dokaže Haagu da Gotovina nije u Hrvatskoj i da tužiteljicu uputi na sve podatke koje bi mogla skupiti o njegovu mogućem skrovištu

LONDON, 12. veljače – Hrvatska mora odmah pokazati na djelu, uvjerljivim potezom, da je spremna učiniti sve kako bi se Ante Gotovina našao pred Haaškim sudom. U suprotnom, do pozitivnog mišljenja Europske komisije za kandidaturu u EU neće doći, a Hrvatska će izgubiti i američku potporu za NATO. Takvom porukom završio je britanski dio vanjskopolitičke turneje ministra vanjskih poslova Miomira Žužula.

Razgovori u Londonu, kako je izjavio ministar Žužul, bili su otvoreni i prijateljski. Službeni London potpuno je podržao Hrvatsku na putu prema EU i NATO-u, no da bi operacija povratka povjerenja u hrvatsku vjerodostojnost uspjela, treba učiniti i korak dalje. Treba učiniti nešto konkretno kako bi se uistinu vidjelo da je službenom Zagrebu stalo do provedbe vladavine prava.

Tako se Sanaderova vlada našla pred kušnjom, za koju je od samog početka znala da će biti najteža – u velikom zamahu uvjeravanja svih da će ova vlada u potpunosti ispuniti sve potrebne kriterije, morat će pokazati odvažnost i odgovornost u vođenju države. To znači da će već prihvaćenu vrlo pozitivnu retoriku morati potkrijepiti konkretnim pomakom.

Očekivanja službenog Londona na razini su onoga što je u srijedu u Bruxellesu rekla i Carla del Ponte. Ona je ustvrdila da hrvatske vlasti moraju u potpunosti surađivati s njezinim uredom u »lociranju, uhićenju i prebacivanju Gotovine u Haag«. »Ako on nije u Hrvatskoj, hrvatske vlasti moraju mojem uredu dostaviti sve relevantne informacije koje dokazuju da je on napustio zemlju, kako bismo mogli dalje raditi na njegovu uhićenju, ma gdje se nalazio. Drugo, kada se izdaju nove optužnice, hrvatske vlasti moraju raditi na brzom uhićenju i prebacivanju optuženih koji su na hrvatskom teritoriju«, izvijestila je Carla del Ponte.

Dakle, put u London od kojeg nitko nije ni očekivao da će donijeti spektakularni obrat, kada je riječ primjerice o ratifikaciji Sporazuma o suradnji i pridruživanju, završio je podsjetnikom da je došlo vrijeme konkretnih poteza koji će dokazati da Hrvatska, prema prijašnjoj praksi, ovoga puta u suradnji s Haagom ne drži – figu u džepu. Čelnici EU već su nekoliko puta istaknuli da nema razloga ne vjerovati Sanaderovoj vladi da će biti učinkovita u ispunjavanju potrebnih kriterija. I u Londonu i u Dublinu zadovoljni su razgovorima jer se nakon dugo vremena razgovaralo otvoreno i iskreno. No, istoga se dana s dviju adresa Zagreb podsjetilo da sve to mora potkrijepiti i dokazima.

Takav razvoj situacije nije iznenadio Sanaderovu vladu i njegova šefa diplomacije. Ministar Žužul je nakon sastanaka u Londonu izjavio da je došlo vrijeme poduzimanja konkretnih koraka. Lako je pretpostaviti da je nastupom u Londonu ministar Žužul ostavio Vladi malo prostora (govorimo o samo nekoliko tjedana) da razmisli o sljedećim potezima. Vremena ima sve manje, ali i alternativa u razmišljanju što treba poduzeti.

Svi Vladini dužnosnici dosad su izbjegavali u javnosti izravno potvrditi da su spremni odmah uhititi odbjegloga generala. Izjava Carle del Ponte stavila je opet hrvatske vlasti na razinu za koju se nadala da je može političkom odlučnošću izbjeći – poduzimanje konkretnih poteza na terenu, bilo da je riječ o policijskim ili o obavještajnim, kako bi se pokušalo ući u trag haaškom optuženiku. Bez obzira na to koju će metodu odabrati, hrvatskoj vladi preostaje jedino da u vrlo kratkom vremenu dokaže Haagu da Gotovina nije u Hrvatskoj te da tužiteljicu uputi na sve podatke koje bi mogla skupiti o njegovu mogućem skrovištu.

Naravno da sve te informacije treba dostaviti Sudu. Bez obzira na eventualni strah od domaćih reakcija, Sanaderova će vlada to morati učiniti odlučno, ma kakva razmišljanja o mogućim političkim rizicima u redovima vlastite stranke i simpatizera bila. Svako oklijevanje Sanadera stavlja u poziciju Ivice Račana, čija se vlada pravdala »da želi a ne može«. Takva bi pozicija za interese približavanja Hrvatske EU i NATO-u bila pogubna.