Vjesnik: 13. 02. 2004.

Kakve veze Čermak i Markač imaju s Gotovinom

Uloga Ivana Čermaka vezuje se uz kninsko razdoblje nakon »Oluje«, kad su ga i hrvatske novine zvale »gubernatorom« tog dijela dalmatinskog zaleđa / Pojava Mladena Markača na tom terenu vezana je uz njegovu policijsku, odnosno obavještajnu funkciju koju je u to vrijeme obavljao

ZAGREB, 12. veljače – Nitko od službenih predstavnika Haaškog suda i tužiteljstva u četvrtak nije mogao ni negirati niti potvrditi informaciju da je optužnica protiv Ante Gotovine proširena imenima Ivana Čermaka i Mladena Markača.

Ovdašnji pravnici pak kažu da bi to, ako je informacija točna, bio presedan u radu tužiteljstva i Haaškoga suda. Zna se da optužnica, nakon što je sud potvrdi, više nije dokument kojim tužiteljstvo slobodno raspolaže. Ako raspolaže, to bi znači da su se, u slučaju promjene na najavljeni način, te dvije haaške institucije prethodno sporazumjele. A to nadalje znači da se, na neki način, potvrđuje priča da su i tužiteljstvo i odvjetnici odbjegloga Gotovine sporazumjeli da se izvorna optužnica otprije dvije godine promijeni i ide u prilog optuženiku.

Što bi išlo u prilog Gotovini ako se u njegovoj optužnici pojave i Čermak odnosno Markač?

Uloga Ivana Čermaka vezuje se uz kninsko razdoblje nakon »Oluje«, kad su ga i hrvatske novine zvale »gubernatorom« tog dijela dalmatinskog zaleđa. Pojava Mladena Markača na tom terenu vezana je uz njegovu policijsku, odnosno obavještajnu funkciju koju je u to vrijeme obavljao. Kakve sve to ima veze s Gotovinom?

Sadržaj optužnice protiv njega nije završavao danom završetka akcije »Oluja«. Zna se da je Gotovina bio vojnim zapovjednikom tzv. južnog sektora. U tom okviru optužnica je razdoblje vojnih operacija proširila na doba u kojem su djelatno na kninskom teritoriju funkcionirali Čermak i Markač. Znači, s obzirom na to da su obojica formacijski bili podređeni Gotovini – makar su vojne operacije bile završene – pretpostavljalo bi namjeru tužiteljstva da Gotovininu zapovjednu odgovornost proširi i na odgovornost onih koji su nakon »Oluje« došli na to područje da bi obavili vojne, sigurnosne i ostale poslove radi stabilizacije Knina i okolice.

Nije nepoznato da haaško tužiteljstvo u izvornoj optužnici protiv Gotovine spominje događaje i djela za koja tvrdi da je riječ o ratnim zločinima na tom teritoriju počinjenim nakon »Oluje«. Ako je Gotovina bio zapovjednikom i Čermaku i Markaču, značilo bi da je i on kao zapovjednik cijelog teritorija odgovoran i za ono što se događalo nakon vojnih operacija.

Međutim, pravnici tvrde kako je malo vjerojatno da bi se Carla del Ponte odlučila na takvu vrstu izmjene optužnice protiv Gotovine. Sâm Sud, koji potvrđuje optužni akt, u svemu tome bi imao ulogu da pravomoćni optužni akt koji je potvrdio povuče. To bi zapravo značilo da bi optužnica s Gotovinom, Čermakom i Markačem bila novi optužni akt koji bi valjalo potvrditi.

Ali, posegne li tužiteljica za tim presedanom, potvrdila bi priče da su u međuvremenu s njom kontaktirali i Gotovinini odvjetnici koje podržava američka strana. Tri imena na jednoj optužnici koja nije pravosudno ostvarena zbog bijega prvooptuženika značila bi da su i Čermak i Markač u njoj samo da bi se »umjetno« proširila vremenska odgovornost Gotovinina zapovijedanja na tom teritoriju, odnosno da bi se ključna osoba iz optužnice na neki način razvodnila još dvama optuženicima.

Haaške informacije kažu da je ipak točno da bi se u drugoj optužnici koja se tiče Hrvatske i njenih građana mogao pojaviti admiral Davor Domazet. Sad je priča o njegovu optuženju proširena i činjenicom da je u dokumentaciji koja stoji na raspolaganju ovlaštenima u Zagrebu pronađeno nekoliko dokumenta u kojima je admiral bio zapovjednikom nekih akcija i poteza Hrvatske vojske za što, kao glavni protuobavještajac, nije bio ovlašten.

Naravno, sve te činjenice će do kraja potvrditi sadržaj optužnica koje bi, s obzirom na način rada Haaškoga suda, bile gotove tek u ožujku. Dotad će Gotovina funkcionirati kao »samostalni optuženik«, a o ostalima će se i dalje moći spekulirati. Ono gdje spekulacije nema jest pozicija koju bi novooptuženi, zajedno s Gotovinom, zauzimali prema Sudu.

Nema, naime, pravnoga načina da bi ijedna osoba iz optužnica mogla biti na slobodi, a u Sud na raspravu dolaziti nakon poziva iz obližnjeg hotela. To bi, dogodi li se ipak, značilo da od pravnih akata na kojima funkcioniraju Haaški sud i tužiteljstvo ne bi ostalo ni slovo.

Vlado Rajić