I poput Šarinića koji je Rijeku pokušao »pohrvatiti« pokrećući »prave hrvatske novine«, a koje su u gradu nikada sklonom HDZ-ovom totalitarizmu završile na smeću, deset godina kasnije dr. Hebrang izvodi sličnu operaciju zarezavši svojim stranačkim skalpelom u riječko zdravstvo. Njega će »pohrvatiti«, ili makar »prohadeizirati« stanoviti dr. Darko Milinović, čovjek koji je u medicinskim i inim krugovima najpoznatiji po tome što se vezao u lance kada su u Gospiću uhićeni osumnjičeni za ratne zločine i takav predvodio procesiju protesta. To što je taj i takav Milinović ustao protiv pravnog poretka i provođenja zakona ove države nije mu smetalo da postane čak i potpredsjednikom Sabora, jer je prethodno bio jedan od onih jezičaca na vagi koja je odlučila HDZ-ov unutarstranački boj Sanadera protiv Pašalića.

Zaista, svi liječnici i medicinsko osoblje riječkog KBC-a, koji su svojom stručnošću i mukotrpnim dugogodišnjim radom postali po kvaliteti drugom klinikom u zemlji, mogu se osjećati počašćeni Hebrangovim gospićkim odabirom, kada im već na čelo nije dao svog zeta, glumca Gorana Grgića, kojeg je imenovao u Nadzorni odbor Narodnih novina! Šteta što se Hebrangova jurisdikcija ne proteže do Houstona, pa da centar za svemirske letove dobije za šefa albanskog podmorničara koji mora izranjati da bi uzeo zraka. Naravno, ukoliko se prije učlani u HDZ, jer po Hebrangu, zdravstvo mogu voditi samo oni ljudi koji su spremni provoditi program HDZ–a. Bili oni doktori iz Gospića ili direktori Brodogradilišta, poput Vladimira Vrankovića, nije bitno, bitno je da su članovi HDZ-a, ako već nisu Hebrangovi zetovi.

Taj biološkopartijski sistem vođenja države do monstruoznosti su usavršili nacionalsocijalisti, a sada on uskrsava u Hrvatskoj. Hebrang to blago naziva »ispravljanjem nepravdi«, no što se iza toga krije potvrdio je jučer izjavivši na skupu Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca kako je »u razdoblju od 2000. do 2004. godine došlo do čistke 247 članova Udruge, koji su svi bili članovi upravnih vijeća ili ravnatelji zdravstvenih ustanova, zbog toga što su bili nepoželjni i nepodobni«. Zna Hebrang dobro tko je i kada u Hrvatskoj provodio čistke, i to kakve, pa okreće pilu naopako ne bi li postigao isti efekt kao njegov predsjednik Ivo Sanader koji je uoči izbora »otkrio« nikad pronađene prislušne uređaje u svome uredu i optužio Račana za prisluškivanje.

Hebrang i na primjeru Rijeke pokazuje da »ispravlja nepravdu« samo svojim istomišljenicima i svojti, baš kao što je nekada Tuđman istima omogućavao bespravno i besramno bogaćenje. Ispod maske pravednika kriju se đavolski posli – ako se već ne može klonirati makar reanimirati čvrstu ruku i vunena vremena.