Grozničavo sastavljajući proračun za ovu godinu, čelnici HDZ-a uporno i dalje nastoje »zaštititi bokove«. Koristeći svaku prigodu da podsjete na »grijehe« koalicijske vlasti unaprijed nas pripremaju na takav program koji ni izdaleka neće moći zadovoljiti sve apetite. Tako je bilo u subotu i u Šibeniku gdje je po tko zna koji put ponovljena priča o zaduženosti Hrvatske, premda je u više navrata i sam guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski ustvrdio da su od tog ogromnog ogromnog duga od 24 milijarde dolara »profitirali« i sami građani zadužujući se preko svake mjere.

Poanta te priče je sljedeća. Pokazati da su mogućnosti nove vlasti ograničene, te da oni koji u proračunu ne budu našli sebe u onoj mjeri u kojoj su očekivali politički račun ispostave bivšoj koalicijskoj vlasti, odnosno strankama koje su je činile. Recept verbalno funkcionira savršeno, grijući srca upravo onih koji su promjenu vlasti 2000. godine doživjeli kao svojevrsnu kataklizmu. Po strani od tog pristupa, međutim, ni premijer ni ostali članovi vodstva HDZ-a i nove Vlade ne kane se odreći programa koji je proteklih godina najviše koštao - izgradnje autocesta. Ukinuti taj projekt bilo bi ravno političkom samoubojstvu, a priznati da ga u deset godina kontinuirane vlasti HDZ nije imao petlje pokrenuti ne usudi se nitko.

Ukratko, može sada HDZ krivicu za stanje u državi svaljivati na svoje prethodnike na vlasti, kao što je u mnogočemu opravdano i Račanova administracija upirala prste u vladavinu HDZ-a tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća, ali je nakon mjesec i pol vlasti očito da ni Sanader nema snage ni želje za dubinskim i korijenitim zahvatima koji će u mnogim segmentima državnog upravljanja uvesti red. Štoviše, tražeći podršku za sastavljanje vlade samo se omotao novim okovima - ne samo strankama i pojedincima koji su mu dali svoj glas očekujući zauzvrat naklonost prema njihovim zahtjevima nego i brojnim klijentima koji očekuju korist iz proračuna - koje sada alibi politikom prozivanja prošle vlasti nastoji relativizirati.

Umjesto, dakle, da stane na loptu, do kraja prizemlji situaciju te jasno i glasno kaže građanima da će država morati štedjeti a standard rasti jedino ako se bude više proizvodilo i zapošljavalo (za što bi, naravno, prvenstveno država trebala stvoriti okvir), slušamo priče o grijesima njegovih protivnika, popraćene novim obećanjima koja imaju svrhu odvratiti pažnju od onog bitnog. Pa tako je hit postala ideja o navodnjavanju, pri čemu premijer sebi dopušta da govori o tome kako je »dao nalog ministru poljoprivrede da izradi projekt navodnjavanja«. Prije navodnjavanja valjalo bi još štošta u poljoprivredi riješiti. Između ostaloga što će se i gdje proizvoditi, tko će proizvoditi i na čijem zemljištu. Ne bi li se ministar poljoprivrede trebao prvi o tome očitovati, pa tek onda »prići izradi projekta o navodnjavanju«?

Isto tako, Sanader u Šibeniku govori o zapuštenosti toga grada i o tome da razvoj Hrvatske ne bi smio zavisiti od razvoja zagreba nego svakog dijela Hrvatske posebno, a još uvijek niti jednu konkretnu riječ nismo od njega čuli kada je u pitanju decentralizacija i regionalizacija zemlje. Nije valjda da planiranje razvoja hrvatskih županija i regija ipak mora ići preko Zagreba? I tako redom. Premijer ima vremena planirati i »širenje« stranke prema Rijeci, kao da je početak kampanje za lokalne izbore sljedeće godine, i za još mnogo štošta ali i dalje moramo čekati nešto konkretno što bi nas uvjerilo da HDZ zna kamo vodi Hrvatsku sljedeće četiri godine.