Vjesnik: 16. 02. 2004.
Sjena nad Hrvatskom
VLADO RAJIĆ
Pierre Richard Prosper udarna je igla američkoga i uopće haaškog pritiska na Hrvatsku i druge zemlje, koje su unutar jurisdikcije Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Javlja se redovito nakon podnesenih izvješća glavne tužiteljice Carle del Ponte za slučaj da netko nije dobro razumio njezine ocjene ili da se njima ne misli ozbiljno baviti.
U najnovijem slučaju američki veleposlanik za ratne zločine ponovio je, da Antu Gotovinu smatra haaškim bjeguncem jednako kako su to za Tribunal Karadžić i Mladić. Nadalje, vrlo precizno je rekao da ne vjeruje Hrvatskoj, te da zbog toga administracija Banskih dvora ne može očekivati da će joj biti dostavljeni obavještajni podaci o kretanju odbjeglog Gotovine.
Jedna i druga ocjena na Hrvatsku bacaju sjenu. Ponajprije zato, što bijeg trojice spomenutih optuženika ukida razliku među njima, pa je Prosperu i svijetu koji predstavlja sasvim svejedno, što su Mladić i Karadžić agresori, a Gotovina branitelj. Tu razliku, očito je, i brigu zbog nje, Prosper prebacuje i na odbjeglog Gotovinu i na zemlju iz koje je pobjegao.
Što se tiče obavještajnih podataka i priče o nepovjerenju u hrvatske vlasti, Prosper ju je samo ponovio u gruboj formi. Ta priča postoji već dvije godine i ima samo jedno poglavlje: Gotovinu. Nažalost, u njoj su glavni junaci predstavnici vlasti, čiju vjerodostojnost to isto vrijeme preispituju i Carla del Ponte, vlasti u Engleskoj i Nizozemskoj, a očito i vlasti u Washingtonu.
Ne može biti drukčijom reakcija američkog veleposlanika Prospera nakon što je hrvatski ministar vanjskih poslova razgovarao uživo na tv BBC-u i izbjegao izravni odgovor na pitanje »ako će Gotovina biti dostupan, hoće li ga hrvatske vlasti izručiti Haagu«.Žužul je kao još neki predstavnici hrvatskih vlasti i prije i sada izbjegao izravan odgovor. Ako je engleski novinar morao prihvatiti ponuđene Žužulove odgovore, Prosperu to nije bilo ni na kraj pameti. Zapravo, smisao i oštrina riječi upućenih Hrvatskoj svodi se na precizan odgovor što će se dogoditi, sa hrvatske strane, ako Gotovina postane dostupan mjerodavnim tijelima.
Očito, morat će se hrvatska retorika malo promijeniti, ali i shvaćanje da od dobrovoljne predaje odbjeglog optuženika Ante Gotovine vjerojatno nema ništa. Bez obzira na to koliko će taj njegov osobni stav morati platiti.