Nakon susreta s premijerom Sanaderom u utorak navečer, šef EU-a za vanjsku politiku Javier Solana treći je put toga dana ponovio pred novinarima da "kao ozbiljan političar" ne želi iznositi javno ono što je s hrvatskim državnim dužnosnicima razgovarao o odbjeglom generalu Gotovini te da o tom pitanju više "ne treba puno pričati nego čvrsto i odlučno djelovati". On, dakako, nije krio da se razgovaralo i o "poteškoćama" na hrvatskome putu u EU, ali je od novinara zatražio razumijevanje za svoju tajnovitost glede haaškog optuženika u bijegu.

No, tko se razumije u diplomatski uvijene poruke i taj virtualni politički jezik, vrlo dobro zna da je Solana otišao iz Zagreba zapravo s vrlo jasnom i razgovjetnom porukom. On je s podjednakom nedvosmislenošću ustvrdio da nije Carla del Ponte ta koja će u ime EU-a odlučivati o prijmu Hrvatske u članstvo, ali i da će EU tu svoju odluku i te kako oslanjati na stavove i ocjenu Tužiteljstva u Haagu o suradnji naše zemlje s tom međunarodnom sudskom institucijom.

Solanine riječi da je vrijeme za odlučno djelovanje, a ne za priču, mogu značiti samo to da je hrvatska Vlada dobila točno određene EU-instrukcije o tome što joj je činiti. Sada više nije pitanje godina ni mjeseci nego tjedana da se vidi što će konkretno Hrvatska poduzeti da bi uoči avisa Europske komisije smekšala i one najtvrdokornije britanske i nizozemske eurokrate od kojih se očekuje zeleno svjetlo za nastavak puta prema Bruxellesu. Solana je rekao da je taj put siguran, ali da ne može reći hoće li Hrvatska stići do cilja sutra ili prekosutra. Ali Hrvatskoj ne može biti svejedno kada će doseći taj cilj, jer se krugovi proširenja ne organiziraju svake godine niti po želji pojedine zemlje.