Kada Ivo Sanader više ne bude ni predsjednik HDZ-a, niti hrvatske Vlade, kada jednom, poput Dioklecijana, ostane bez »carskih« počasti, povuče se u mirovinu, vrati u rodni Split, pod Marjan, saditi blitvu, hoće li se, onako star i nemoćan, sjetiti svog prijatelja Andrije Hebranga i onoga što je taj činio starima, bolesnima, nemoćnima? Što je činio djeci? Što je činio Kristu?

Naime, Andrija Hebrang odlučio je stopirati sve projekte u zdravstvu, pa tako i gradnju novoga splitskog rodilišta, dok u Saboru ne bude usvojen državni proračun!? Davno zacrtani projekt, s ugovorenim kreditom za financiranje, ministar zdravstva ovih dana zaustavlja iz jednoga jedinoga razloga – kako bi mu u ožujku to bio joker u partiji pokera s političkim suparnicima u hrvatskom parlamentu.

Dr. Ivo Sanader vjerojatno ne bi bio ni Tuđmanov nasljednik, niti premijer, bez Šeksove i Hebrangove podrške. I, dok Vladimir Šeks dobro igra svoju ulogu »sive eminencije«, Hebrangov ego ne podnosi niti najblažu sumnju u vlastitu poziciju.

Ali, nastavi li ovako, brkati Andrija vrlo brzo će se, zahvaljujući svom bahatom egocentrizmu, popeti svima na vrh glave, te »prisiliti« Sanadera da mu kaže: »Andrija, moraš otići. Ne bih ja, ali moram, evo, svi su protiv tebe. I naši i njihovi.«

Sanaderova taktika rješavanja stranačkog »balasta« pokazala se do sada vrlo uspješnom. Samo, kada se jednom penzioner Sanader, sadeći kupus bude prisjećao ovih dana, hoće li se ipak zapitati – je li sve to vrijedilo i najmanje štete po one stare, nemoćne, bolesne? Po one male, još nerođene, a sve malobrojnije Hrvate?