Ivo Sanader uspio je već u svojih prvih 50 dana postati po nečemu rekorderom među hrvatskim premijerima: po odgađanju ili prolongiranju sjednica najvišeg foruma izvršne vlasti. Posljednje, prekjučerašnje, kada je sjednica Vlade počela tek u 20 sati, a na kojoj se odlučivalo o najsudbonosnijoj stavci svake vlasti, proračunu, pokazala je u najmanju ruku neozbiljnost, a dokazala da Sanaderov tim osim verbalnih predizbornih obećanja nema niti ideje niti vizije kako bi to trebalo pokrenuti Hrvatsku.

Važnije od budžeta, čitajmo sudbine njegove zemlje, premijeru je bio jučerašnji susret s njegovim austrijskim kolegom Wolfgangom Schüsselom koji ga je, ravnajući se desnom političkom logikom, podržao i uoči izbora, našavši se čak i u jednom HDZ-ovom spotu. Štoviše, Sanader je navečer zaplesao i na za elitu organiziranom Opernballu, a zvuci valcera na lijepom plavom Dunavu očigledno su mu bili skladniji od sve glasnijih ratničkih bubnjeva koji odjekuju Hrvatskom. Dakako da je ugodnije sjediti u svečanoj loži, čije iznajmljivanje navodno vrijedi 16 tisuća eura, i kretati se u društvu slavne i prelijepe glumice Andy McDowell, čija bečka opravica i nakit koji je tom prigodom nosila vrijede »sitnicu« od 1,3 milijuna eura, nego li se svesti u svoju realnost. A tam-tam ponavlja: pola milijuna nezaposlenih, socijalna nepravda, nikakav izvoz, nikakav razvoj, kriminal i nasilje na svakom koraku, pljačka državne imovine...

Ma što Sanader mislio o svojim putovanjima, ona nisu promijenila nikakav »ukupni, pa i financijski rejting države«. Jasno je to dao do znanja Javier Solana za svog boravka u Zagrebu, a isto je čuo i Miomir Žužul od svoje austrijske kolegice, pa uopće nema razloga za ponavljanjem bečke diplomatske misije u roku od pet dana kada već i vrapci pjevaju: »povratku izbjeglica, reforma pravosuđa, suradnja s Haškim sudom«. Sanader, u nedostatku bilo kakvih programatskih i strateških rješenja za građenje budućnosti Hrvatske, pokušava svoj osobni »image« pretvoriti u svehrvatski. No osobni šarm ne može substituirati kronični nedostatak političke inicijative i strategije u vođenju države, unatoč premijerovom besprijekornom izgledu, znanju stranih jezika (mani koja je oduvijek sprječavala hrvatske političare da se popnu korak iznad kurtoazije u komunikaciji sa svojim stranim kolegama), pokazanoj hrabrosti u konzervativnoj Hrvatskoj kada se pojavio među Srbima i rekao »Hristos se rodi«, kao i u skladnom koračanju bečkim plesnim podijem.

O tome bi trebao voditi računa i Sanader ne želi li svoj politički bal pretvoriti u puki maskenbal.