Predloženi državni proračun je realni kompromis između stvarnog stanja hrvatskoga gospodarstva, državnih financija i obećanja Hrvatske demokratske zajednice. HDZ će ovim proračunom ispuniti obećanja o početku povećanja mirovina, većim porodiljnim naknadama, a prema najavama sa sjednice Vlade nešto bi trebali dobiti i veterani Domovinskog rata. Od kapitalnih investicija nastavlja se izgradnja autocesta, a predviđa se smanjivanje sredstava za obnovu pruga HŽ-a, što dovodi u pitanje uvođenje nagibnih vlakova na relaciji Zagreb—Split.

Na gospodarskom planu ovaj prijedlog je stabilizacijski, odnosno predstavlja ekonomsku politiku kontinuiteta s bivšom vladom. Takvu "stabilizacijsku" ocjenu možda ponajbolje odražava činjenica da su bivši ministar financija Mato Crkvenac i sadašnji ministar Ivan Šuker svoje prijedloge proračuna nazvali "razvojno-socijalnim". Kako samo ultrauspješne i prosperitetne zemlje u iznimno rijetkim prilikama mogu u jednoj godini biti i razvojne i socijalne, to znači da svođenjem na zajednički nazivnik tvrdnje o "razvojno-socijalnom" proračunu preostaje nazivnik — stabilizacijski. A to nadalje znači da je od HDZ-ove parole "pokrenimo Hrvatsku" preostalo već godinama znano — stabilizirajmo Hrvatsku. No, u ovom trenutku to ne znači ništa loše, dapače. Dobro je da je HDZ za sada odustao od "revolucionarnih" ekonomskih promjena, jer nije baš vrijeme za provođenje gospodarskih pokusa. Naravno da za takvo "otrežnjenje" iz HDZ-a sada optužuju bivšu vladu kako im je ostavila brojne "kosture u ormaru", ali bilo je stvarno prenaivno očekivati da će zateći sto posto čistu situaciju. Naime, bivša vlada je od HDZ-a zatekla nelikvidno gospodarstvo i nesređen proračun prepun dubioza, a sada HDZ-ova vlada od bivše koalicijske nasljeđuje koliko-toliko konsolidirano gospodarstvo, uređenije državne financije, ali ipak s nekoliko krupnih prikrivenih "minusa". Ti proračunski "minusi" su nastali ponajprije zbog sanacije bivših HDZ-ovih grijeha i ambicioznog plana cestogradnje i stanogradnje. Problem je u tome što koalicijska vlada nije uspjela (i to joj je najveći krimen) bitno pokrenuti hrvatsko gospodarstvo (veliki rast BDP-a generiran je osobnom potrošnjom, turizmom, cestogradnjom i stanogradnjom), već je tu zadaću mislila ostaviti sebi za drugi mandat, ali ga nije dočekala. To sada mora napraviti HDZ. Međutim, uz veliko ukupno inozemno zaduženje, to postaje vrlo, vrlo nezgodna zadaća. Zbog toga Račan i nije toliko žalio gubitak izbora. HDZ će morati uložiti veliku energiju u uvjeravanje građana da "čuda" nisu moguća i da već sutra možda neće živjeti bolje, ali da će sve napraviti da ne bude gore.