Doduše, od srijede navečer, kada je Vlada usvojila prijedlog proračuna, do petka su u javnost doprle samo osnovne proračunske brojke i razdjeli po glavnim korisnicima, pa je teoretski još moguće pokoje iznenađenje. Ali samo teoretski. Jer, da su Sanaderovi gospodarski stratezi imali neku veliku novost, već bi s njom izašli u javnost. Nakon blamaže s najavama nekih poteza i njihovim odgađanjem pa čak i odustajanjem od njih, takva bi vijest Sanaderovu kabinetu bila melem na ranu.

No, umjesto velikih novosti o onome što će učiniti nova vlada u srijedu smo, zapravo, najviše slušali o onome što je radila prošla vlada, pogotovo posljednjih mjeseci mandata. Naslušali smo se o kukavičjim jajima i kosturima koji su Šukerove financijaše zaskakali iz blagajni ministarstava. I sve to samo zato da bi se naciji objasnilo zašto neće biti spektakularnih obrata, pomaka i poteza. Kao papige su ministri ponavljali na čemu su se sve spoticali tražeći novac. Kao da nacija svoju ocjenu bivše vlade nije ispisala 23. studenoga i u Banske dvore dovela novu ekipu koja je obećala pokrenuti Hrvatsku.

Na temelju povećanja porodnih naknada i ispunjavanja obećanja umirovljeničkim partnerima u Banskim dvorima, doduše, tvrde kako će se pokazati da će »ova vlada biti socijalno mnogo osjetljivija od bivše koja se nazivala socijaldemokratskom«. No, kada se sva ta obećanja, zbrojena, pretvore u novac, ispada ipak da je riječ samo o mrvicama sa stola. A mrvice nikada ništa nisu pokrenule.

Ministar financija, također, tvrdi kako je ovaj proračun dokaz da je Vlada ozbiljno naumila dokazati da može i zna organizirati jeftiniju državu. Samo pojeftinjenjem države uspjeli smo, tvrdi Šuker, nadoknaditi minus koji nam je s prošle na ovu godinu prebacila prošla vlada i pronaći novac za ispunjenje nekih obećanja i nastavak dobrog dijela već započetih projekata. No, to je pojeftinjenje, barem prema zasad poznatim podacima, vrlo varljivo.

Uostalom, jeftinija država ne znači neoličene urede. Jeftinija država znači mali, ali efikasan državni aparat. Naš nije ni mali niti efikasan. Ali se već jasno daje do znanja da smanjivanja broja zaposlenih u upravi neće biti, osim već zacrtanog smanjivanja broja zaposlenih u MORH-u. Sanader, baš kao i prije njega Račan, ne želi navući na sebe bijes nekoliko desetaka tisuća zaposlenih u upravi i članova njihovih obitelji. U zemlji s toliko nezaposlenih koliko ih je u Hrvatskoj državna je služba – doduše, relativno loše plaćena, ali zato sigurna da sigurnija ne može biti – komad kolača kojeg se nitko neće lako odreći.

Nema ni naznaka da je u ovaj proračun ugrađen princip (o kojem je Šuker ranije donedavno rado govorio) koji u smanjenim porezima, kao poticaju razvoja, vidi najbolji način za bolje i dugoročno održivije punjenje državne blagajne. Šef Sanaderova ureda za strategiju razvoja Ante Babić je, doduše, nedavno najavio znatne porezne promjene, ali je ta priča vrlo brzo pospremljena pod tepih.

Bitno više novca nego lani nije se u tako krojenom proračunu, naravno, moglo naći ni za obrazovanje niti za znanost, iako Sanaderova vlada vrlo rado spominje primjer irskog razvojnog buma. A taj se bum dobrim dijelom, uz neke komparativne prednosti koje Hrvatska nema, temelji baš na, za naše uvjete, enormnim ulaganjima u znanje.

Hrvatska je na savršenom putu prema Europskoj uniji, neke poteze još morate povući, vedro je kancelar prijateljske Austrije Wolfgang Schüssel, krajem ovog tjedna u Beču, prenio poruku hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu. Susret između Schüssela i Sanadera doista je prošao više u prijateljskom ozračju negoli kao sastanak dvojice predsjednika vlada. Naime, kao što su i obojica kazala, prijatelji su godinama, telefonski se čuju redovito, ali ovo je prvi put da je Sanader pohodio austrijsku prijestolnicu kao premijer.

Posjetom Beču, nakon što je već obišao europske prijestolnice, sjedište EU-a, te dobio i blagoslov Svetog Oca u Vatikanu, premijer Sanader i dalje potvrđuje svoj dobro utvrđeni vanjskopolitički put. Kritike, poput onih kako nije vrijeme da šef Vlade pleše valcer u Bečkoj operi jer je država u nezavidnom položaju, posebno gospodarskom, ipak ne drže vodu. Premijer je, naime, i u fraku lobirao za hrvatske interese.

U stanci između valcera obavio je nekoliko razgovora s kolegama iz europskih država, stalno tražeći potporu za popločavanje hrvatskog puta u EU. Sanader, naime, odavno vrlo dobro zna da je diplomacija, koja mu je godinama primarni politički interes, mnogo učinkovitija od bilo čega drugoga. Dobrom diplomacijom država može zacementirati svoju poziciju na međunarodnoj sceni, a lošom se može ukopati još dublje.

No jasno je da politički stavovi dobronamjerne Austrije neće odudarati od stavova drugih članica EU-a. Stoga je i kancelar Schüssel, uz smiješak, kazao kako je siguran da će Hrvatska uspjeti ispraviti neke još prisutne pogreške. Pritom je, jasno, mislio na ispunjavanje svih onih kriterija koji se od Hrvatske traže, od suradnje s Haagom do reforme pravosuđa. Austrijanci to nisu rekli upozoravajućim, a kamoli prijetećim tonom, kao što se prema Hrvatskoj običavaju odnositi neke druge države. Ali sadržaj je, u završnici, isti.