Republika Hrvatska se u posljednje vrijeme suočila s brojnim (višemilijunskim) odštetnim zahtjevima članova obitelji čije su najmilije ubili hrvatski vojnici ili (pričuvni) policajaci. Tako, recimo, Jelka Kosić, koja je 1992. izgubila supruga, za svoje sinove i sebe od države potražuje odštetu od 1.050.000 kuna; Vesna Levar, čiji je suprug 2000. poginuo u eksploziji podmetnute naprave, u svoje i sinovo ime traži 800.000 kuna, a preživjeli članovi obitelji Zec potražuju od RH oko 1.500.000 kuna.

Ovo su samo neki od slučajeva, koji našoj državi u najmanju ruku "ne služe na čast". Jelka Kosić, koju smo nazvali telefonom, ne želi davati izjave za medije. To i ne treba čuditi s obzirom na sve što je pretrpjela. Po njezina supruga Nikolu, koji je bio direktor u poslovnici "Jugobanke" u Podravskoj Slatini, su podsjetimo, 19. veljače 1992. u njegov slatinski stan došli vojni policajci Luka Perak i Damir Hokal, zahtijevajući da pođe s njima.

Ubojstvo troje članova obitelji Zec jedno je od najokrutnijih što su se dogodila početkom rata u Hrvatskoj. "Na pravdi Boga" su, naime, u Zagrebu (dakle daleko od fronta) likvidirani nedužni civili. O tom je događaju, svojevremeno, (po)svjedočio Miroslav Bajramović:"...Kad sam došao u Zagreb dao sam zapovijed da se privede Mihajlo Zec, a ja sam tu naredbu dobio od Tomislava Merčepa. Grupi koja je trebala privesti Zeca samoinicijativno se priključio Munib Suljić, koji je te večeri bio nadrogiran i pijan. Ja sam Siniši Rimcu rekao da samo u slučaju otpora privođenju likvidira Mihajla. On je pokušao bježati, Rimac ga je pustio i onda pucao u njega.

Vidjevši na hrvatskoj televiziji prilog o preživjelim članovima spomenute obitelji - Gordani i Dušanu, koji na banjolučkom području teško žive od bakine mirovine, zagrebački odvjetnik Anto Nobilo im je (besplatno) odlučio pomoći. Pomogao im je u dobivanju hrvatskog državljanstva, a onda u njihovo ime tužio Republiku Hrvatsku, tražeći naknadu za izgubljene članove obitelji (roditelje i sestru), te za sve što su nakon toga proživjeli. Naime, prema novom zakonu, izglasanom prošle godine, RH je odgovorna za štetu koju su počinile njene oružane snage.

- Kako pravda nije zadovoljena jer ubojice, koji su priznale zločin, zbog proceduralnog propusta (ispitani bez nazočnosti odvjetnika, op.a.) nisu kažnjene, bilo je za očekivati da će država makar preostalim članovima obitelji isplatiti odštetu, kazao nam je Nobilo, te dodao: "To se, međutim, nije dogodilo. Iznenadio me postupak bivše koalicijske vlasti kojoj smo ponudili nagodbu, no oni su se o to oglušili. Tadašnji potpredsjednik Vlade Goran Granić je u razgovoru sa mnom načelno bio za nagodbu, no kasnije se nitko iz Vlade nije javio. Zato smo i tužili državu i parnicu moramo dobiti. Naime, članove obitelji Zec su ubili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a. Ukoliko zadovoljštinu ne dobijemo ovdje, ići ćemo na Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu. Naša je država upravo na ovom slučaju obeštećenjem oštećenih osoba mogla pokazati dobru volju što bi, svakako, u Europi pozitvino "odjeknulo", no to je propustila učiniti. Nadam se da će po tom pitanju ova Vlada imati više sluha od prošle."

Milan Levar, koji je bio svjedok Haaškog tužilaštva o zločinima počinjenim nad srpskim civilima na gospićkom području, poginuo je u kolovozu 2000. od podmetnute eksplozivne naprave. Zastupnik pokojnikove supruge i sina - odvjetnik Branko Šerić je tužio državu, a kao glavni dokaz služi mu priopćenje Haaškog tužilaštva u kome se navodi kako je Levar od njih tražio zaštitu. Iz tužilaštva su se po tom pitanju obratili tadašnjoj Vladi RH, koja je 15. travnja 1998. potvrdila da će Levar biti zaštićen. No, to se nije dogodilo pa je likvidiran.

Mnogi su tada "upirali prstom" u Ivicu Rožića kao počinitelja (podmetača eksplozivne naprave koja je usmrtila Levara), a i policija je istraživala u tom pravcu. No, eto, dokazi nisu pronađeni pa u ovom slučaju Rožić nije procesuiran. Državno je odvjetništvo, inače, kao i u mnogim prethodnim slučajevima odbilo pokrenuti (odštetni) postupak protiv države pa su Vesna Levar i njezin sin upućeni na privatnu parnicu protiv RH. Rasprava u ovom predmetu bi se 18. ožujka trebala održati na zagrebačkom Općinskom sudu, no Državno je odvjetništvo zatražilo promjenu nadležnosti, smatrajući da je za ovaj postupak nadležan sud u Gospiću.

Podsjetimo s tim u vezi kako je suđenje Mirku Norcu, Tihomiru Oreškoviću i ostalima optuženima za ratne zločine prebačeno iz Gospića u Rijeku, dok je suđenje Rožiću za postavljanje eksplozivnih naprava na imanjima Srba - povratnika (od kojih su mnogi smrtno stradali ili su ozlijeđeni) bilo "preseljeno" u Zagreb, jer su gospićki suci bili izloženi prijetnjama. Postoje naznake i da će suđenje u povodu tužbe Jelke Kosić biti prebačeno u Slatinu, dakle na područje gdje je ubijen njezin suprug. Naime, prema novom Zakonu o parničnom postupku nadležan je sud u mjestu boravka tužitelja.