Tamo gdje je prije 14 godina Franjo Tuđman poručio kako će HDZ uvjerljivo pobijediti na prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj, u HKD-u na Sušaku, riječki je ogranak ponovo vladajuće stranke obilježio svoj rođendan. Prvi je skup HDZ-a u Rijeci izazvao neviđeno zanimanje, pa su novinari morali sjediti na pozornici, tik do radnog predsjedništva i iza leđa Franje Tuđmana čiji je emotivni govor bio često prekidan skandiranjima i dizanjem svih prisutnih na noge.

Iako je Tuđman pogodio da će njegova stranka poharati Hrvatsku, u gradu na Rječini to mu nikada nije pošlo za rukom. Danas, četrnaest godina kasnije, njegov nasljednik Ivo Sanader najavljuje održavanje 9. sabora HDZ-a upravo u Rijeci, ne bi li pokušao ostvariti ono što ni velikom Franji nije uspjelo. Subotnji skup bio je dakle tek uvertira i probni balon za stranački kongres, pa su razliku od nekadašnjih Tuđmanovih prijetnji »crvenoj Rijeci« i tonovi, bez obzira na neizbježne emocije, bili znatno blaži i pomirljiviji. Lijepo je čuti kada Sanaderov izaslanik Božidar Kalmeta kaže kako »Rijeka neće biti marginalizirana«, a potpredsjednik Sabora Darko Milinović osudi paljenje srpskih kuća i obeća da u riječkom KBC-u neće dopustiti kadrovsku čistku odnosno »da će Rijeka dobiti bolnicu pod jednim krovom«. I njegovi pomirljivi tonovi upućeni novinarima koji su o njegovom izbora za predsjednika Upravnog vijeća KBC-a Rijeka kritički i polemički pisali, ugodniji su uhu koje pamti najcrnje i najmorbidnije prijetnje zbog javno izraženog mišljenja koje nekima nije bilo po volji.

Neke stare navike, poput zabrane riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu da se, kao njihov domaćin, obrati skupu, podsjetile su na neka stara vremena u kojima su politički suparnici proglašavani neprijateljima. Također, korektnosti radi, Darko Milinović bi morao doslovno citirati riječi kada s nekim polemizira, jer nitko nije napisao da je on »rušio ustavni poredak Republike Hrvatske«, već da je spriječavajući policiju u obavljanju njezinog posla »ustao protiv pravnog poretka i provođenja zakona ove države«.

Iako je Ivo Sanader doista puno napravio na planu demokratizacije svoje konzervativne stranke, iako su na odobravanje naišle mnoge poruke koje je odaslao nacionalnim manjinama, iako su njegovi stavovi o antifašizmu jasni, želi li osvojiti Rijeku morat će učiniti dvije stvari: vratiti stare dugove koje HDZ ima prema Rijeci i naći prepoznatljive ljude koji su u stanju voditi ovdašnju podružnicu stranke. Naime, upravo je pogrešnim kadriranjem HDZ-a i principom stranačke podobnosti a ne stručnosti u Rijeci nestala gotovo sva privreda, od Croatia Linea, preko »Brodomaterijala«, »Benčića«, »Torpeda«... a lučki grad ostao bez tereta, prometno izoliran i devastiran. Potonuće Rijeke usko je vezano uz »osvetu« jer ovdje HDZ nikada nije dobro prolazio na izborima, pa niti onda kada je imao znatno zvučnija i politički prepoznatljivija imena na vodećim mjestima nego što je to danas slučaj. Tanki fondovi ovdašnjeg hadezeovog kadrovskog inkubatora vidljivi su i iz sastava nove vlasti u kojoj gotovo da nema niti jednog Riječanina.