Od svih mogućih scenarija, nažalost onih koji pretpostavljaju da nova hrvatska vlada neće na vrijeme ispuniti potrebne političke kriterije, u Bruxellesu je izabran najlogičniji – Hrvatska će dobiti pozitivno mišljenje Europske komisije o kandidaturi za punopravno članstvo, ali sa zadrškom zbog »slučaja Gotovina«. Bez rješenja tog pitanja Hrvatskoj će pozitivan avis biti potpuno nevažan – ostat će bez statusa kandidata i bez datuma za početak pregovora o punopravnom članstvu.

Europska unija se prema Hrvatskoj ponaša otvoreno i transparentno, pa je do rješenja došla na temelju zaključka kako ne bi bilo u redu da ona ostane ovoga proljeća bez avisa, jer se odnosi Zagreba i Bruxellesa ne temelje isključivo na suradnji s Haaškim sudom. Napredak je na mnogim područjima napravljen, ali suradnja s Haaškim sudom je za Europsku uniju iznimno važna iz mnogo razloga. Među ostalim i zato jer Europska unija, sama međunarodna nadnacionalna tvorevina, vjeruje u međunarodne institucije, podržava ih i poštuje, pa primjenu istih načela traži i od svojih (budućih) članica.

Vijest o uvjetovanom avisu uistinu bi trebala zabrinuti Sanaderovu vladu. Takva odluka izravan je rezultat činjenice da se hrvatska vlast izbjegava odrediti o stavu prema odbjeglom generalu, pa je sve ono što u javnoj domeni imamo u rukama – neuvjerljivo, mršavo i kontradiktorno. Prvo se iz Vladinih krugova javno tvrdi da će se suradnja odvijati bezuvjetno, zatim se neslužbeno govori kako će se mijenjati obavještajci jer se sumnja da neki štite Gotovinu, da bi se na kraju ponovo neslužbeno ustvrdilo da se ne može javno reći postoji li spremnost za generalovo uhićenje, jer bi se time poslala poruka da će Vlada optuženike odmah izručiti. Kao da postoji neka druga opcija. Naravno, pod uvjetom da se uistinu želi ući u Europsku uniju i NATO.