Pod ovim naslovom Ivo Jakovljević, kolumnist Novoga lista, u četvrtak zaoštrava ključno pitanje najvažnije razvojne bitke današnje Hrvatske. "Hoćemo li, pita on, nakon predaje većine bankarskog, trgovačkog, medijskog, telekomunikacijskog, informatičkog i farmaceutskog potencijala i prostora - već kroz pet godina u trajno vlasništvo inozemnih kupaca i proizvođača prepustiti najkvalitetnije otočne parcele, pa i gotovo sve ekonomski značajnije i upotrebljivije otočiće? Ili će se s najviše državne razine djelotvorno zaustaviti to sustavno ustupanje gospodarskog potencijala strancima?"

Koalicijska je Vlada proglasila ekološko ribolovnu zonu pa se sada u pregovorima sa susjedima može postići bolja zaštita od one za koju smo sami sposobni. Sanaderova bi Vlada - suglasan sam sa Jakovljevićem - "po žurnom postupku i prije ulaska u EU, morala sastaviti popis zemljišta i objekata koji bi bili izuzeti od prodaje na slobodnom tržištu, ne samo nacionalne parkove, zemljišta i pogranične parcele, nego i otoke, nekretnine kulturne i povijesne baštine, nekretnine važne za nacionalnu sigurnost…". Pa je onda sa svima na tenane lako pregovarati kakav Jadran ostaviti sutrašnjoj Europi.

Radi se o civilizacijskoj odgovornosti koja priziva najjače riječi, riječi poglavice Seattlea: "Kako se može kupiti ili prodati nebo, ili topli izvori zemlje? Svaka blistava borova iglica, svaka pješčana obala, sve sumaglice u tamnoj šumi… i najmanji zujavi kukac, svet je u doživljaju i pamćenju mojega naroda… Bijeli čovjek ne razumije naš pogled na stvari… Sve su stvari povezane. Sve što se dogodi životinjama, uskoro će zadesiti i čovjeka. Sve što zadesi zemlju, zadesit će i njezine sinove. Mi ovo znamo: zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada zemlji…" Mogu li Hrvati ono što Indijanci nisu uspjeli - da svoju zemlju, more i otoke sačuvaju za svih?