Novi list: 02. 03. 2004.
Jadranski tigar od papira
Piše: Branko Mijić
Zna li premijer Ivo Sanader kako trinaestogodišnja učenica iz Zagreba Hedviga Tandara, odlikašica koja je prošle godine pročitala 204 knjige, može postati »nositelj razvoja Hrvatske«? Sudeći prema jučerašnjim njegovim najavama kako će »uskoro formirati radnu grupu, operativni tim koji treba izraditi akcijski plan primjene 55 mjera za povećanje konkurentnosti Hrvatske«, teško.
Jer, kao što je to govorio Churchill, kada ne znaš riješiti problem, formiraj radnu grupu. A Sanader je i na tom planu debelo zakasnio. Želi li u sljedećih 10 godina udvostručiti BDP, stopu rasta od 5 i više posto godišnje, smanjenje stope nezaposlenosti ispod 8 posto nakon 2010., izvoz roba i usluga koji bi premašio 65 posto BDP-a, povećanje kvalitete života i stupnja društvene uključenosti, u premijersku je fotelju trebao sjesti makar s već pripremljenom »radnom grupom« u džepu. Za razliku od njega iza kojeg, osim deklarativnih parola »kako alternative Europi nema«, ne stoji nikakva vizija niti strategija naše vedrije budućnosti, mala Hedviga već sada zna da njezinog osobnog probitka bez znanja ne može biti i u nj ulaže sav svoj dječji kapital – slobodno vrijeme.
Sanader pak iz proračuna plaća svoja predizborna obećanja i umjesto da ulaže u razvoj i reforme, troši novce za potrošnju. Kao da je predizborna, a ne postizborna godina! Kako povećati konkurentnost kada u ključnom ministarstvu, onome gospodarstva, sjedi Branko Vukelić kojeg nitko nigdje u ovih dva mjeseca vlasti nije vidio i koji se gotovo nigdje, izuzev protokolarnih obaveza, u javnosti nije pojavio? Njegov je resor iz proračuna doduše dobio 24,8 milijarda kuna, no od njih golemih 22,8 milijarda namijenjeno je mirovinama, a ostatak toliko potrebnom »oživljavanju hrvatskog gospodarstva«! Takve utege oko nogu ne bi moglo nositi niti znatno jače gospodarstvo poput njemačkog koje grca u recesiji pod teretom 23 posto populacije starije od 60 godina, svjesno crne perspektive da će za 25 godina na jednog zaposlenog Nijemca dolaziti jedan umirovljenik. No Schröder zna da, želi li politički preživjeti, ne smije povećati mirovine već ozdraviti gospodarstvo.
Bez obzira na to što Sanaderu taj siromaštvom najugroženiji dio populacije već sada glasno plješće zbog 100 kuna dodatka mirovinama i prvotravanjskog povećanja od 6 posto, bez obzira na to što takvom kupnjom svakom političaru raste rejting popularnosti, takvo je ponašanje u potpunoj koliziji s deklarativno istaknutim prioritetom razvoja Hrvatske. To je jučer hrvatskom premijeru poručio i direktor regionalnog ureda Svjetske banke za Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku Annand Seth rekavši kako »Hrvatskoj, želi li postati 'jadranski tigar', treba strategija rasta koja se mora maknuti od potpore potrošnji te okrenuti poticanju privatnog sektora i izvoza«. Za tako nešto, smatra Seth, mogu se i moraju naći sredstva od oko pet milijarda kuna, preusmjeravanjem državnih potpora, koje se sada daju tvrtkama gubitašima, u dobro dizajnirane i praćene programe privatizacije.
U protivnom preostaje origami i tigrovi od papira.