Hrvatska je snažna država«. Tako glasi prva rečenica Vladina programa do 2007. godine. Kako to dobro zvuči! Nismo mi tamo neke šuše, jad i bijeda. Mi smo snažni! Jesmo li?

»Hrvatska očito ne uspijeva stvoriti konkurentno okruženje koje bi gospodarstvu omogućilo stvaranje dohodaka primjerenih našim željama i navikama«, rekao je Željko Čović, predsjednik Uprave Plive i Nacionalnog vijeća za konkurentnost, predstavljajući »55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske«. Jedna od tih preporuka glasi: »Prezentirati javnosti objektivnu ocjenu stanja u gospodarstvu i na toj ocjeni stvarnosti osjećaj hitnosti radikalnih promjena«. Šezdesetak stručnjaka, među kojima su najuspješniji hrvatski menadžeri, smatraju da je kucnuo krajnji čas da se naciji iskreno i točno kaže kako stvari stoje. A ne stoje dobro.

Premijer Ivo Sanader obećao je u ponedjeljak da će Vlada ozbiljno prionuti primjeni preporuka Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Dakle, jedan od prvih, ako ne i prvi zadatak akcijskog plana njihove primjene, što ga je za skoru budućnost obećao premijer, bila bi iz Vladina programa izbaciti rečenicu o Hrvatskoj kao snažnoj državi i to samo kao prvi, istina simboličan, ali ipak nezaobilazan čin priznavanja stvarnog stanja stvari na samom vrhu piramide društvenog utjecaja.

Jer, Hrvatska nije snažna država. Svaka čast hrvatskoj povijesti i iskustvu koji su, kako stoji u drugoj rečenici Vladina programa, »učvrstili samopouzdanje, narodnu vjeru u vlastite snage, vrijednosti i tradicije, postavljajući nezamjenjiv temelj današnjoj Hrvatskoj kao snažnoj, stabilnoj, demokratskoj i modernoj europskoj državi«. Ali snaga jedne države u toj istoj modernoj Europi uvelike ovisi o njezinoj ekonomskoj snazi. A tu baš i ne stojimo najbolje. I nećemo još dugo stajati bolje ako sami sebi ne priznamo kako stvari stoje i što trebamo učiniti da se izvučemo iz krize.

Ivo Sanader je u ponedjeljak u hotelu Opera ustvrdio da za Hrvatsku nema prihvatljive alternative za članstvo u EU. Ali nema ni prihvatljive alternative za izlazak iz krize (a Hrvatska jest u kriznom razdoblju). Istina je da se bez optimizma i samosvijesti ne može daleko stići, ali u lažima su noge još i kraće. Da je Hrvatska snažna država, ona bi već uspjela svojim građanima osigurati dohotke primjerene njihovim željama i navikama. Krenimo, dakle, od toga.