Ukoliko je točna neslužbena informacija da je Ministarstvo zdravstva isplatilo jednome novinaru u godinu dana 144 tisuća kuna proračunskih sredstava za njegove »usluge«, tada bi, osim suda javnosti, istragu trebao preuzeti i Uskok.

Jer, »rat« novinara i ministra Hebranga, nakon što su čelni ljudi koje je on postavio u HZZO-u, Većeslav Bergman, Mladen Kovačić i Vesna Dulibić pokušali podmititi određeni broj novinara, obećavši im novac poreznih obveznika u zamjenu za uljepšanu sliku o njima i njihovoj instituciji, pokazuje da na bojnom polju nema nevinih. Iako nemoralna ponuda čelnih ljudi HZZO-a novinarima nije težila basnoslovnih milijun dolara koliko je u istoimenoj filmskoj uspješnici dobila Demi Moore, ona je znatno teža i opasnija od nje. Moralno je prostitucija duha oduvijek teži zločin od prostitucije tijela. Pogotovo kada to čine novinari koji bi trebali biti čuvari javnosti, da ne kažemo njezina savjest.

Očigledno, kao protuudarac Bergmanovom permanentnom slonovskom ponašanju u staklarnici HZZO, Hebrang je iskopao imena 11 novinara koji su dobivali određene naknade iz fondova Ministarstva. Po svemu sudeći, uglavnom se radi o minornim iznosima od 250 do tisuću-dvije kuna, dok je jedan »sretnik« zaradio i više nego pristojnu godišnju plaću. Bez obzira na njegov pokušaj okretanja pile naopako, Hebrang bi najprije trebao počistiti pred svojim pragom, te za pokušaj korupcije istoga časa smijeniti čelnike HZZO-a. Istodobno, novinarski bi ceh trebao inzistirati na raščišćavnju svega što se dogodilo i identificiranju svih aktera koji su u prljavim poslovima sudjelovali. I Hrvatsko novinarsko društvo, kao i njegov Sud časti, trebali bi se uhvatiti posla, promijeniti kolotečinu i ustaljenu praksu slanja pismenih saopćenja javnosti tek kada netko iz članstva dobije batine ili prijetnje, ili se pak međusobno opanjkava, te utvrditi, i permanentno utvrđivati, tko je od članova izdao profesiju i prodao se. Takvoga »novinara« treba izbaciti iz HND-a i potruditi se da u medijima više nikada ne uspije dobiti posao, a Uskok bi u skladu sa zakonom trebao odraditi svoj dio posla i s mitoprimcem i s mitodajcem.

U zemlji koju su korupcija i mitarina u sprezi s politikom i kriminalom doveli na rub kolapsa, trebalo bi taj Gordijev čvor jednom za svagda presjeći i zatvore početi puniti onima kojima se dosada tepalo kako se bave tek »nečasnim poslovima«. No nije ovo prvi put da se javno spominje »kupovanje« novinara kako bi o nekome afirmativno pisali, a da se nikome ništa nije dogodilo. Primjerice, kada je nedavno »Feral Tribune« na svojim stranicama prozvao predsjednicu Sindikata novinara Jasminu Popović da je u »Večernjem listu« svojedobno pozitivno pisala o nekadašnjem prvom čovjeku Croatia osiguranja Suadu Rizvanbegoviću za određenu novčanu protuuslugu.

Jednostavno, novinari se ne mogu zalagati za transparentnost u društvu i slobodan protok informacija ukoliko je njihov rad obavijen velom tajni a objektivnost dovedena u pitanje. Onaj tko u svojoj kući nije demokratičan nema pravo izvan nje od ostalih tražiti da se ponašaju demokratično. Stoga, imena na sunce!