Razotkrivanje mafijaške piramide i njezina cjelokupna biznisa mora imati prioritet u politici nacionalne sigurnosti, što znači da MUP i USKOK u državnom proračunu za 2004. moraju dobiti bar 15 posto više novca nego lani

Koliki udjel u stvaranju ukupnog (legalnog plus sivog i crnog) bruto-domaćeg proizvoda u Hrvatskoj danas drži ovdašnja mafija?

Na to – za državne financije, nacionalnu sigurnost i investicijsko-kreditni bonitet zemlje izuzetno značajno pitanje – u Hrvatskoj još ni Vlada, niti bilo koja nadležna državna ili znanstvena ustanova, nemaju odgovora (osim Šukerovog čuđenja nad manjkom poreznih prihoda u odnosu na rast turističkog prometa). Službeno, kao i za Račanovu, tako danas i za Sanaderovu ekipu u Banskim dvorima, mafije u Hrvatskoj – nema, iako s vremena na vrijeme pojedina državna odvjetništva, kao odnedavna i USKOK, znaju podići optužnice za organizirani kriminal ili, u prijevodu, za mafijaški biznis. Utoliko se ni beskrupulozna otmica maloljetnog sina umirovljenoga generala Zagorca još ne tretira kao novi oblik poslovanja sve maštovitije i ofanzivnije mafije u Hrvatskoj, nego više kao pojedinačan kriminalan slučaj, ili u krajnjem, kao kriminal u mafijaškom stilu, ali izvan bilo kakve mafijaško-političke piramide vlasti i moći.

Jedini niz pouzdanijih, sustavnijih procjena veličine bruto-proizvoda koji izmiče poreznim i carinskim vlastima, svodi se na istraživanja o razmjerima sive ekonomije, što ih povremeno priređuje Institut za javne financije u Zagrebu. Prema nizu tih istraživanja, provedenih unazad desetak godina, u sivoj se ekonomiji stvara od 20 do 25 posto ukupnog (službenog plus sivog i crnog) BDP-a. Pod sivom ekonomijom analitičari smatraju svaku dopustivu, legalnu djelatnost, na koju njezini poduzetnici ne plaćaju poreze, prireze, trošarine i carine, no ta siva ne uključuje i djelatnosti crne, zabranjene ekonomije, poput trgovine drogom i migrantima, ili ukradenim automobilima i prošvercanim oružjem.

U zemljama s pouzdanijom statistikom i pedantnijom državnom kontrolom, poput SAD-a, Italije ili Singapura, procjenjuje se da se u njihovoj sivoj ekonomiji stvara oko 15 posto BDP-a, a da mafije nadziru ili vladaju sa više od deset posto ukupnoga BDP-a. U zemljama s manje pouzdanom statistikom, koje su u ratu s mafijom ili su taj rat davno izgubile, poput Rusije ili Kolumbije, siva ekonomija drži gotovo 40 posto BDP-a, dok se u crnoj, također pod nadzorom razgranate mafije, stvara i više od četvrtine ukupnoga bruto-proizvoda.

Za tranzicijske zemlje, poput Hrvatske, koje nisu od prvorazrednog ekonomskog ni vojnog interesa SAD-a ili EU-a, najčešće se koriste još prilično površne procjene američke CIA-e, prema kojima na cijelom balkanskome prostoru lokalne mafije povezane sa njihovim međunarodnim partnerima nadziru oko 30 posto BDP-a, iako ni CIA ne pravi razliku između slučajeva kada je u nekoj od tih zemalja sama vlast mafija od onih u kojima mafija s vlašću napreduje kao u simbiozi.

Ako pod mafijom smatramo širu skupinu ili mrežu organiziranih kriminalaca, dobro povezanih s korumpiranom vlašću na državnoj i s moćnim partnerima na međunarodnoj razini, tada njezino rađanje na hrvatskome prostoru možemo poistovjećivati s eksplozijom zabranjenih djelatnosti u ratnim okolnostima, te u sjeni zapadnog embarga na izvoz oružja u Hrvatsku i BiH. Od sredine '90-ih, u mirnodopskim uvjetima, mafijaško poslovanje svoje težište seli na trgovinu drogom, bijelim robljem, vrhunskim sportašima i migrantima, te na preprodaju ukradenih automobila i šverc cigareta, da bi kasnije, sve veći dio novca ispirala kroz ugostiteljstvo, privatizaciju, a odnedavno i kroz sve maštovitiju trgovinu nekretninama (kućama, vikendicama, poslovnim prostorima, čak i prvim jadranskim otočićima).

Mafija u Hrvatskoj danas, što izravno, što neizravno, nadzire najmanje 20 posto ukupnoga BDP-a, pa bi njezino razotkrivanje moralo imati prioritet u politici nacionalne sigurnosti, što znači da MUP i USKOK u državnom proračunu za 2004. moraju dobiti bar 15 posto više, a ne manje novca nego lani.