Pobjeda na izborima kao da je Vladi dala pravo da voluntaristički arbitrira i da mimo svih profesionalnih kriterija postavlja svoje ljude od povjerenja na ključna mjesta u državnoj upravi

Po prvim istupima izgledalo je kao da će Hrvatska dobiti decentniju vlast koja će, oslobođena antieuropskog nacionalističkog ekstremizma, političkom voluntarizmu svojih prethodnika suprotstaviti konzervativnu vladavinu »law and order« – zakona i reda. Premijer Sanader se trudio (i još uvijek se trudi) uvjeriti javno mnijenje kako se njegova vlada zalaže za vladavinu zakona i europsku organizaciju Hrvatske. No sve te lijepe riječi, prošarane brojnim freudovskim lapsusima koji pokazuju da vuk mijenja dlaku, ali ne i ćud, padaju na ključnom ispitu – na formiranju vladajućih ekipa u javnoj upravi i državnim poduzećima.

Tako su i Sanader i ministar vanjskih poslova Žužul obećali primijeniti profesionalne kriterije na imenovanje ključnih mjesta u hrvatskoj diplomaciji, čime bi se ispravila devastacija do koje je dovela Račanova ekipa koja je diplomatske fotelje pretvorila u sinekure i nagrade za svoje političke poslušnike. Svakako je dobro to što je Sanader popratio i pozitivno komentirao rad Nacionalnog vijeća za konkurentnost koje je, sastavljeno od neporecivih vrhunskih stručnjaka koje Hrvatska ima, donijelo 55 preporuka za poboljšanje konkurentnosti Hrvatske. Preporuka broj 22 tako izričito kaže da valja jačati profesionalizam i depolitizaciju upravne službe, a preporuka 23 govori o potrebi debirokratizacije, transparentnost i otvorenosti u radu javne uprave. Da valja konačno uvesti profesionalne kriterije i u državnu upravu i učiniti baš ono što preporučuje NVK, o tome već pjevaju i vrapci na grani.

Premijer Sanader je, očito impresioniran ozbiljnošću rada tog think-tanka (mislionice po naški) obećao da će vlada donijeti akcijski plan u kojem će te preporuke postati road-map za konačno »pokretanje Hrvatske«, koje je HDZ obećao izbornom tijelu. Ali naravno, teorija je jedno, a praksa je sasvim nešto drugo. U međuvremenu sama ta Vlada mrtva-hladna čini sve da omalovaži profesionalne kriterije i njihovu primjenu u javnoj upravi. I ova vlada se ponaša po načelu »spoils-systema«, što znači po načelu ratnog plijena. Pobjeda na izborima kao da je Vladi dala pravo da voluntaristički arbitrira i da mimo svih profesionalnih kriterija postavlja svoje ljude od povjerenja na ključna mjesta u državnoj upravi. Ministar Žužul je najavio čistku neprofesionalnih diletanata koje mu je namjestio njegov prethodnik Picula, spremajući se učiniti gotovo isto u odabiru novog diplomatskog kadra. Tako su na dva mjesta pomoćnika ministra postavljeni ljudi koji su nedvojbeno dobri u svom poslu, ali nemaju nikakve ni obrazovne, ni profesionalne, ni iskustvene temelje da rade upravo to, za što ih je Vlada postavila. Riječ je o pomoćniku ministra za gospodarsku diplomaciju Davidu Sopti, tridesetčetvorogodišnjem Riječaninu, inženjeru strojarstva, čiji profesionalni i institucionalni background nikako ne može sugerirati da bi odmah mogao poletjeti na mjesto pomoćnika ministra baš za tu oblast. Radio je u Euroherc osiguranju, a prethodno u elektroprivredi, u službi za tehničke poslove, a još prije bio je inženjer za tehničku dokumentaciju kod propalog brodara Croatia-line. Po čemu ga njegovo obrazovanje kvalificira baš za taj posao? Po čemu ga njegovo radno iskustvo kvalificira za taj posao?

Da je Žužul htio od njega napraviti dobrog gospodarskog diplomata, trebao ga je prije poslati na mjesto gospodarskog atašea u nekoj hrvatskoj ambasadi u inozemstvu da ispeče zanat, pa ga onda nakon dvije-tri godine eventualno kandidirati za to mjesto. Ovako, izgleda kao da je jedini kriterij za njegovu vrtoglavu kadrovsku promociju mogla biti njegova bliskost s vladajućom političkom strankom, što je upravo suprotno od onoga za što se zalaže i NVK. Drugi je primjer tek imenovanog pomoćnika za međunarodnu kulturnu suradnju. Riječ je o Draženu Siriščeviću, odličnom muzikologu i briljantnom voditelju i uredniku »Opera Boxa«. No njegova dosadašnja biografija isto tako upućuje da ga je trebalo poslati prvo negdje kao kulturnog atašea, pa potom onda, eventualno i unaprijediti. Dok je istovremeno, na isto mjesto u Ministarstvu kulture ministar Biškupić za pomoćnicu za međunarodnu kulturnu suradnju postavio Goranku Horjan, dosadašnju ravnateljicu Muzeja Hrvatskog zagorja iz Gornje Stubice, koja zamjenjuje na tom poslu superiskusnu Naimu Balić. Za nju vrijedi ista primjedba kao i za prvu dvojicu. Tome valja pribrojiti i slučaj glumca Grgića, Hebrangovog zeta koji je postao član Upravnog odbora »Narodnih novina«, isto tako bez ikakvih profesionalnih i biografskih predispozicija za tu odgovornu družnost. Da su ga imenovali u upravni odbor nekog lokalnog kulturnog centra, bilo bi sasvim u redu. A lista je vrlo duga, i dokazuje da i ova vlada dijeli »ratni plijen« sinekura i položaja svojim ljudima, bez ikakvih profesionalnih kriterija. I skače sama sebi u usta, unatoč Sanaderovim lijepim riječima.