To potvrđuje i lepeza kritika što ne stižu samo iz redova bivše vlasti nego i iz redova onih koji su i proračune bivše vlade kritizirali kao nedovoljno razvojne, čak i dugoročno opasne za Hrvatsku. Njihov je glavni prigovor, uglavnom, vezan uz i dalje skupu državu koja, dakako, guši poduzetničke inicijative i razvoj privatnog gospodarskog sektora. Njima smeta što ni u ovom proračunu država nije prisiljena na ozbiljno kresanje troškova, deficit je i dalje velik, a i dugovi rastu.

Zašto je Sanaderova vlada donijela baš takav, Račanovim proračunima toliko sličan proračun? U Ministarstvu financija ne kriju da je proračun sklapan na brzinu, pod pritiskom spoznaje da bi državna blagajna moga uskoro presušiti, jer odluka o privremenom financiranju, na temelju koje je država funkcionirala od Nove godine, nije predvidjela dovoljno novca za sve potrebe. Da je to točno znali smo unaprijed, jer su i neki dužnosnici bivše vlasti to najavljivali već u prosincu. Mnogo manje istine ima u tvrdnjama da je bivša vlada svojoj nasljednici čvrsto svezala ruke golemim obvezama prenesenim iz prošle na ovu godinu. Istini je bliže da Sanaderova ekipa, kao i prethodna trećesiječanjska, u prvu godinu mandata nije stupila s precizno zacrtanim planom što će, zašto i kako raditi.

Doista željnima većih promjena sada, dakle, ostaje čekati pregovore s MMF-om o novom stand-by aranžmanu i proračun za 2005. Doduše, gotovo je sigurno da će i ovaj proračun, kao i većina dosadašnjih, s prvim danima jeseni doživjeti temeljiti rebalans, na koji će vjerojatno utjecati i MMF-ovo mrštenje zbog skupoće hrvatske države koja, među ostalim, generira i deficit i nastavak trenda brzog rasta duga. A sve to ugrožava ionako krhko zdravlje hrvatskog gospodarstva, pa i sposobnost Hrvatske da vraća dugove, što je prioritet MMF-a.