Lako je bilo razumjeti zašto je Račanova Vlada s nelagodom priopćavala javnosti da su u zemlju stigle nove haške optužnice. To nikada nije bila ugodna stvar, a posebno u situaciji kada su se oporbeni radikali suradnji s Haškim sudom protivili do te mjere, da su bili spremni blokirati promet u zemlji ili danima »brati kestene«, kao što je to bilo pred domom generala Janka Bobetka.

Jasno je da opozicija pod vodstvom Ivice Račana neće zbog toga postavljati barikade po cestama, pa se pretpostavlja da je Vlada prikrivala optužnice isključivo zbog straha da se ne zamjeri dijelu vladajućeg HDZ-a i vlastitih glasača. To je jedini logični razlog zašto su i informacije o optužnicama puštene tek u četvrtak navečer, kada je Sabor završavao zasjedanje i kada je premijer Ivo Sanader već bio otputovao za Rumunjsku.

I taj najnoviji slučaj potvrđuje da Vlada izbjegava davati odgovore na vruća pitanja. Nastoji ih gurnuti pod tepih, što je dulje moguće, a to se vidi i u slučaju državnog proračuna. Sa činjenicom da u proračunu manjka 1,3 milijarde kuna za umirovljenike, odnosno da HZMO u prosincu neće imati novca za isplatu cijele mirovine, već samo 40 posto, Vlada će suočiti javnost tek kada ne bude imala drugog izlaza. Slično je bilo i s činjenicom da nema dosta novca za modernizaciju željeznica. Ministar Šuker to je potvrdio tek kad je morao, a ministar Kalmeta još se ne usuđuje.

Način rada Vlade upravo je suprotan od pravila kojih bi se trebala držati na početku mandata: najprije treba povući neugodne reformske poteze kojima javnost isprva neće pljeskati, ali će ti potezi dugoročno popraviti stanje u Hrvatskoj. Sanaderova Vlada, međutim, izbjegava ozbiljno suočavanje s vanjskim dugom zemlje i s premalim izvozom. Glavne reformske poteze odgodila je za iduću godinu.

Paradoksalno je, naime, da HDZ ima manjinu u parlamentu, a da je u javnosti dosegao potporu kao u »zlatnim vremenima«. Istraživanja pokazuju da HDZ više ne dobiva 33 posto, kao na izborima u studenome, nego 40 posto. Onaj koji misli da HDZ ne vidi priliku da »popravi« svoje nezavidno stanje u Saboru i uskladi ga s rastućom javnom potporom, taj bi podcjenjivao njegove političare. Oni su sve do Tuđmanove smrti izvanredno znali procijeniti pravi trenutak za izbore. Kad bi se izbori održali sada, HDZ bi dobio većinu u Saboru i mogao vladati sam, bez umirovljenika i manjina.

Ostaje samo pitanje povoda za izbore – koji se mogu održati već ove godine, nakon što Sanaderova Vlada i Hrvatska dobiju neku nagradu od EU. Povod može biti promjena Zakona o lokalnoj samoupravi, kojom će se uvesti izravno biranje gradonačelnika. Redoviti lokalni izbori trebaju se održati najkasnije na proljeće iduće godine, a svaka promjena Zakona mogla bi ih pomaknuti, ako zatreba, na ovu godinu i spojiti ih s prijevremenim parlamentarnim izborima.

Za parlamentarne izbore dovoljna je mala politička kriza ili svađa u parlamentu. Nju ne mora izazvati, primjerice, zastupnik Furio Radin nekom svojim iznenadnom primjedbom o tome tko je koga etnički očistio. Krizu u parlamentu i izbore može izazvati i sam HDZ, jer su mu oni u interesu. Je li to razlog zašto premijer Sanader i HDZ tako pažljivo izbjegavaju vruća pitanja i čuvaju imidž?