Srdačan u nastupu, odmjeren, dobro pripremljen. Četvrti po redu američki veleposlanik u Hrvatskoj Ralph Frank takav nam je dojam ostavio tijekom boravka u Splitu, nakon prvih pola godine odrađenoga zagrebačkog mandata. Na intervju za Slobodnu Dalmaciju pristao je bez oklijevanja, ne bježeći u prilično ležernom razgovoru ni od pitanja za koja nam se na trenutke činilo da ih drži "pomalo zločestima". A počelo je ovako:

- Kao četvrti američki veleposlanik od samostalnosti Hrvatske, mogu konstatirati da je svaki od mojih prethodnika djelovao u posebnom vremenu i okolnostima te imao različite odgovornosti.

Kad je Peter Galbraith bio ovdje, radilo se o hrvatskim počecima. Poslije je William Montgomery došao u vrlo izazovnom trenutku za Hrvatsku, dok ništa lakše nije bilo ni veleposlaniku Lawrenceu Rossinu. Čak bi se i za moj mandat moglo reći da je došao neposredno prije promjene Vlade i zamjene politike. Uza sve to, na Vaše pitanje mogu odgovoriti da pazimo kako ne bismo prešli granice diplomatske misije. Moglo bi se reći i da su nam novinari dali previše važnosti da "vodimo stvari" ovdje, što nepotrebno zateže situaciju.

- Pa, možda vodimo diplomaciju na nešto "tiši" način nego prije. Moj je osobni stil da svoj posao ne vodim preko naslovnih stranica novina. Nikada neću izlaziti sa sastanaka s Vladinim dužnosnicima i onda novinarima iznositi sve što je tko govorio, iako to predstavnike medija ponekad može frustrirati. Sve ovo međutim nikako ne znači da se naš odnos s Hrvatskom promijenio. Nazočni smo ovdje 14 godina i uložili smo 360 milijuna dolara u škole, elektrifikaciju, vodoopskrbu i slično, a namjera nam je poticati zaposlenost i malu privredu... Ukratko, zanima nas stabilna budućnost Hrvatske i imamo vrlo normalan odnos s Vašom zemljom.

- Mi nikad nismo Hrvatsku na to prisiljavali. Nikada nismo rekli morate napraviti ovo ili ono, jer inače...

- Pa, složio bih se s takvom ocjenom. U situaciji o kojoj me pitate, mogu reći da je Vijeće sigurnosti UN-a u listopadu prošle godine pozvalo sve članice da pruže pomoć ljudima Iraka, što uključuje i slanje vojnih snaga. U navedenim okolnostima Amerika je ohrabrivala Hrvatsku da tako i postupi. Uostalom, izišavši iz rata, Hrvatska ima iskustvo koje može biti od koristi narodu Iraka. Ono što je važno jest hrvatska pozicija u globalnom ratu protiv terorizma.

- S obzirom na rat kroz koji je prošla, Hrvatska ima posebno razumijevanje prema takvom stanju. Međutim, Hrvatska svejedno ima odgovornosti za reći: i mi ćemo ustati protiv globalnog terorizma. Pri tome nitko ne želi da netko od njegovih bližnjih strada, a Hrvatska ima profesionalnu i dobro uvježbanu vojsku koja je i u Afganistanu obavila sjajan posao.

- Ne! To se pokušavalo prikazati oko potpisa o neizručivanju američkih državljana, ali u stvarnosti nije tako. Međunarodni sud za ratne zločine, ICTY, u Haagu je jedno, a Međunarodni kazneni sud ,ICC, je drugo. Naša vlada misli da međunarodni ugovor oko ICC-ja nije dobar i mi nismo potpisali taj ugovor, pa ne mislimo da prema njemu imamo obveze. Uz to, preko osamdeset zemalja već je potpisalo potporu SAD-u o neizručenju naših građana.

- Mislim da mi i nismo u fazi kakvu ste upravo opisali. Možda mediji kroz ta dva pitanja prikazuju odnose između dvije zemlje, no stvarnost je drukčija. U proteklih smo četrnaest godina bili uvezani s puno drugih stvari, a tako ćemo i nastaviti. Osobno svakodnevno radim na upoznavanju američkih investitora o Hrvatskoj, pokušavajući pomoći zapošljavanje u Vašoj zemlji i potičući stvaranje funkcionalnijeg hrvatskog sudstva. Na temelju toga, mogu reći da imamo vrlo normalne odnose i da se ne baziramo samo na dvije stvari.

- Ne mogu govoriti o preciznim brojkama, ali imamo puno američkih poslovnih ljudi i kompanija zainteresiranih za ulaganje u Hrvatsku. Iskazali su interes za različita područja, od Slobodne Dalmacije do mobilne i fiksne telefonske mreže.

- Najbolje je stvari prije nekoliko dana objasnilo hrvatsko Nacionalno vijeće za konkurentnost. Pedeset pet točaka koje su iznijeli, pogađa u bit stvari. Birokracija je glavna prepreka bržem ulaganju iz inozemstva, jer svaki potencijalni ulagač prije zaključenja posla mora obići više ministarstava, proći razne procese...

- Ne uopće. Mi imamo ekstremno stroga pravila u javnim službama. Ne želim ulaziti u pojedinosti o drugim diplomatima, ali reći ću Vam da svake godine moram priložiti imovinsku karticu. U slučaju da prekršim zakon, čekale bi me teške sankcije. Čak i kad napustim službu u Hrvatskoj, bilo bi mi zabranjeno neko vrijeme poslovati s ovom zemljom.

- Ne mislim da bi kupnja kuće mogla predstavljati problem po ovom zakonu. Veleposlanik ne bi neko vrijeme smio biti povezan poslovima s vladom.

- Teško je ne upasti u takvo iskušenje. Posjetio sam sada Split nakon trideset godina i čini mi se da je more jednako čisto kao onda, planine u zaleđu jednako su nezagađene. Potvrdio sam i to da je ovo i dalje mjesto odlične hrane i vina. Uistinu dođete u iskušenje da biste pokušali tu živjeti. Ali, ne, nisam kupio kuću...

- Ne, nismo o tome razgovarali.

- Nije se poteglo to pitanje.

- Ne, nije, već jednostavno to nije bilo na listi mojih prioriteta.