Toliko izdvajanje u novcu i naturi nije bilo upotrijebljeno samo kao pomoć Hrvatima u BiH nego je obilato korišteno i u oslobodilačkim akcijama hrvatskih snaga tijekom 1994. i 1995. - tvrdi Jelavić

Ante Jelavić, bivši predsjednik Predsjedništva BiH, predsjednik HDZ-a BiH, general pukovnik HVO-a i general bojnik HV-a, državljanin BiH i RH, ekskluzivno je "Slobodnoj Dalmaciji", u zatvoru Kula Srpska, na Srpskoj Ilidži, pokraj Sarajeva, dao pismene odgovore na brojna pitanja, te pristao komentirati dvojbe, političke proturječnosti i pravne kontroverze koje prate njegovo pritvaranje, temeljem odluke Suda BiH, koji Jelavić u svojem slučaju drži potpuno nenadležnim.

Jelavića se optužuje za nesavjesno poslovanje i preusmjeravanje novca i donacija iz Republike Hrvatske namijenjenih HVO-u u druge svrhe. On stoga u opsežnim bilješkama pisanim u zatvoru iznosi do sada javnosti nepoznate i precizne podatke o iznosima i utrošku opreme i novca koji su iz RH i hrvatskog državnog proračuna od 1992. do 2000. godine upućeni kao pomoć Hrvatima u BiH.

- Neka se znaju neke povijesne istine i prekinu mistifikacije i manipulacije o tome kako je potrošen novac iz hrvatskog državnog proračuna, jer o svemu postoje relevantni dokumenti. Druga je stvar što nekim utjecajnim krugovima ni u Zagrebu, ni u Sarajevu ne odgovara da ti, i mnogi drugi dokumenti i činjenice o onome što se stvarno događalo, ugledaju svjetlo dana - napominje Jelavić kojemu je jasno zašto je u njegovu slučaju i procesu pod potpunom političkom kontrolom međunarodne zajednice i lorda Ashdowna, uslijedila znakovita šutnja službenog Zagreba i nezainteresiranost hrvatske Vlade za sudbinu trojice pritvorenih hrvatskih državljana.

Ni na očita kršenja ljudskih prava, na javnosti poznate pritiske i miješanje OHR-a na odluke Ustavnog suda BiH i Suda BiH u slučaju Jelavić, na potpuno samostalno djelovanje tužitelja McNaira i Posebnog odjeljenja Tužiteljstva BiH kao produžene ruke OHR-a, kojemu je glavni tužitelj BiH Marinko Jurčević, bez ikakava utjecaja tek formalni šef - službeni se Zagreb nije oglasio. Sud BiH odbio je raspraviti Jelavićevu žalbu na nepriznavanje dužnosničkog imuniteta koji mu po Ustavu BiH pripada, ali je Ustavni sud BiH takav imunitet dodijelio akterima u kaznenom slučaju Zenica i "Šehid banka", članu Predsjedništva BiH i bivšem ministru financija Draganu Čoviću, bivšem predsjedniku Vlade Edhemu Bičakčiću i bivšem ministru Sulejmanu Garibu. Sud BiH - koji bez ikakvih stvarnih ovlasti, formalno kao predsjednik vodi Martin Raguz, nagrižen korupcijskom aferom Adamović, žestokom svađom i podjelom na Općoj sjednici upravo oko Jelavićeve žalbe - odbacuje i zahtjev za izuzećem američkog suca Bolanda i sudskog vijeća koje je, u slučaju Jelavić, evidentno donijelo odluke suprotne zakonu.

Očito, novi podaci i činjenice o utrošcima pružene finacijske i naturalne pomoći iz RH do 2000. godine, koja je dosegla gotovo sedam milijardi kuna i koja je, ističe Jelavić, bila upotrijebljena ne samo kao pomoć Hrvatima u BiH nego obilato korištena i u oslobodilačkim operacija hrvatskih snaga tijekom 1994. i 1995. godine, novi podaci o izvorima i tokovima naoružavanja Hrvatske vojske i Armije BiH, poslovanju "Monitora", "Hercegovačke banke", razlozima deficita HVO-a, o dvostrukim kriterijima kada je u pitanju inozemna pomoć Hrvatima, Srbima i Bošnjacima u BiH, o kojima Jelavić govori u ovom intervjuu, samo su zakotrljana gruda snijega koja će izazvati lavinu.

Pritvorenika su u zatvoru Kula Srpska posjetili visoki prelati Katoličke crkve u Hercegovini, mostarski biskup Perić i franjevački provincijal Soldo. Jelaviću ne pada lako pada mučna šutnja najodgovornijih dužnosnika BiH iz redova hrvatskog naroda, a posebice duga, pokorna šutnja HDZ-a BiH, stranke kojoj je tri godine bio na čelu. U Mostaru i Sarajevu se misli da čelni ljudi HDZ-a BiH, nisu svjesni da će oni uskoro doći na red, pa zatvaraju oči pred činjenicama da se protiv Jelavića i suradnika vodi proces pod pokroviteljstvom predstavnika međunarodne zajednice zbog uspostave Hrvatske samouprave u proljeće 2001. godine. U optužnici se Jelavića i suradnike tereti da su vojnim putem rušili ustavni poredak BiH, uspostavljali treći entitet i slabili vojna moć BiH.

- Montirani politički proces i nova bosanskohercegovačka pravosudna farsa davno je otpočeo naručenim ubojstvom Joze Leutara. Nastavio se optužbama predstavnika međunarodne zajednice, posebice generala Kleina i bošnjačke obavještajne službe AID, da su naručitelji atentata koji je trebao dovesti do rušenja daytonskog sporazuma i Federacije BiH, hrvatska politika, HDZ i Ante Jelavić, te političkim procesom pred Kantonalnim sudom u Sarajevu šestorici nevinih Hrvata, kao, navodnim, izvršiteljima toga monstruoznog atentata - ističe Jelavić. Sve optužbe, čak i iskazi zaštićenog svjedoka Merima Galijaševića koji je nedavno javno priznao da ga je SFOR obučavao, a AID mu isplatio novac za lažno svjedočenje, pale su u vodu nakon oslobađajuće presude Vrhovnog suda Federacije BiH šestorici Hrvata.

- Sastavnim dijelom ovog montiranog političkog procesa bile su i optužbe Wolfganga Petritscha, nekih visokih hrvatskih i BiH dužnosnika o "pranju" 54 milijuna DEM za HDZ BiH preko "Hercegovačke banke", što je bio povod za upad SFOR-ovih tenkova u banku u proljeće 2001. godine - tvrdi Jelavić. I te optužbe nedavno su pale, priznanjem privremene upraviteljice "Hercegovačke banke" Toby Robinson da "pranja novca" nije bilo i da je tu optužbu na račun Jelavića i ljudima iz vrha HDZ-a BiH montirao Taylor, međunarodni revizor i član Antikorupcijsklog tima Ureda visokog predstavnika. Zato se namjeri optužbe da, navodno, preusmjeravanje, prikrivanje ili pronevjeru priljeva novca iz RH namijenjenog HVO-u i Hrvatima u BiH, prikaže kao Jelavićev plan podržavanja "Hercegovačke banke" i tvrtki koje su tu banku osnovale, kako bi banka postala središnjom financijskom institucijom fantomskog hrvatskog entiteta, Jelavić priprema suprotstaviti s puno argumenata, od kojih javnosti do sada poznati čine tek "vrh ledenog brijega".

- Optužbe o preusmjeravanju, prenamjeni ili pronevjeri sredstava koja su od 1992. godine stizala iz Republike Hrvatske namijenjenih HVO-u i hrvatskom narodu u BiH, potpuno su neutemeljene. Predstavnici međunarodne zajednice uporno traže dokumentaciju temeljem koje bi potkrijepili optužnicu u dijelu u kojem se govori o prenamjeni i preusmjeravanju novca iz RH ili proračuna FBIH. Uporno pritišću Vladu RH, prije premijera Račana, sada premijera Sanadera, da im predaju podatke o financijskoj i naturalnoj pomoći RH preko Privredne banke Zagreb. Uporni su u zahtjevu prema Vladi RH da im ustupi fantomski Sporazum između RH i BiH(FBiH), odnosno hrvatske komponente u BiH o pomoći RH. Kažem fantomski jer takav sporazum prije 2000. godine nikada nije potpisan. Naprosto, on ne postoji. Zato ga Zagreb ne može ni predati.

Tek u svibnju 2000. godine potpisan je Sporazum o financijskoj pomoći, poznatiji kao Sporazum Radoš-Prce, između RH i FBiH. Kako od 1992. do 2000. godine nije bilo potpisanog sporazuma o pomoći, tako novac koji je stizao iz RH, nije mogao ulaziti u proračun BiH(FBiH). Pogledajte Službeni list Federacije, i vidjet ćete da novac iz RH nigdje nije zaveden u proračunu BiH, ni proračunu Federacije, ni na zajedničkom računu Ministarstva obrane FBiH. Sredstva iz proračuna FBiH, odobrena u Parlamentu FBiH i namijenjena obrani za razdoblje od 1998. do 2001. godine, uvijek su bila dostatna za samo oko 20 posto potreba i nikada nisu bila raspoređena po namjeni, za plaće, materijalne troškove, hranu, odjeću. Utoliko se ne može postavljati ni pitanje prenamjene.

Ako je na bilo koji način oštećena RH i njezin proračun i ako je to posljedica moga nesavjesnog poslovanja, bez obzira na to što nije postojao pismeni sporazum, spreman sam zbog toga, kao hrvatski državljanin, pojaviti pred sudom RH. Meni je u interesu da hrvatska Vlada ustupi Tužiteljstvu BiH svu relevantnu dokumentaciju PBZ. Volio bih da je to već urađeno.

- Poseban odjel Tužiteljstva BiH za organizirani kriminal nas tereti za netočno prikazivanje priljeva i utroška sredstava iz Hrvatske u izvještajima predatim OSCE-u, što je potpuna izmišljotina. OSCE je u ožujku 1999. godine održao konferenciju u Beču na kojoj su sve sudionice konferencije pristale na program službenog obavještavanja o stranoj vojnoj pomoći svakom od entiteta, uključujući i financijsku pomoć u opremi i obuci. Tužitelj McNair smatra da u izvještaju HVO-a za 1998. godinu, uključujući i planiranu stranu pomoć za 1999. godinu, obračun pokazuje primitak manje svote novca negoli je u 1998. godini dobiveno iz Hrvatske. I to za 113.130.080 KM manje od stvarnog stanja. Međutim, taj novac nije bio vojna pomoć, to su sredstva koja su namijenjena mjesečnim primanjima stradalnika Domovinskog rata. Zato ih prema Sporazumu uopće nije ni trebalo prijavljivati.