Budući da se u Hrvatskoj unaprijed zna gotovo sve, tako se unaprijed znalo da će u Hrvatsku doći nove optužnice iz Haaga. Optužnica za Ivana Čermaka i Mladena Markača te izmijenjena optužnica za Antu Gotovinu prošli su tjedan uistinu doputovale u Zagreb. Riječ je o velikom testu za Sanaderovu vladu i samoga premijera, koji još jednom mora potvrditi imidž efikasnog europskog političara spremnog učiniti sve potrebno ne bi li se ispunili politički kriteriji i provele u djelo sve preuzete međunarodne obveze.

Realno govoreći, sadržaj optužnica na prvi je pogled za mnoge razočaravajuć jer barata pojmovima kao što su »zločinačko udruženje« i »zločinački pothvat s nakanom trajnog etničkog čišćenja«. Nema nikakve sumnje da su takve kvalifikacije uznemirile velik broj ljudi. Ipak, dolazak optužnica koje su se tako dugo najavljivale može u nadolazećim tjednima donijeti mnogo pozitivnih aspekata, a vrlo je važan i za širi kontekst ispunjavanja političkih kriterija potrebnih za uspjeh u Europskoj uniji i NATO-u.

Jedan se već dogodio, a tiče se ponašanja institucija vlasti. Hrvatska vlada, odnosno premijer Ivo Sanader i predsjednik države Stjepan Mesić izbjegli su bilo kakvu nepotrebnu politizaciju i politikantstvo, pa je sva potrebna procedura obavljena by the book. Sve se odigralo, kako je to naglasila ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, »u manje od 24 sata«, pa će, prema najavama, Čermak i Markač u četvrtak otputovati u Haag. Ovakvim zrelim i državničkim ponašanjem Sanader je, zajedno sa svojim suradnicima, dokazao na djelu da je pitanje Haaškog suda sada u području prava. To će biti i čin rješavanja jednog od dva dijela problema vezanih uz hrvatsku suradnju s Haaškim sudom; drugi je, naravno, vezan uz »slučaj Gotovina«.

Treba vjerovati ekspertizi odvjetnika optuženih Čermaka i Markača da će biti jednostavno pobiti teze haaškog tužiteljstva o zločinačkoj namjeri »Oluje« od samog njezina početka. Takva se rasprava odavno trebala voditi u Hrvatskoj, jer se velik dio haaških problema vezao uz beskonačne političke kvalifikacije o tome što je bila »Oluja«, što spada u dio obrane, a što ne, jer je - zločin. Glavni protagonisti su mrtvi, pa će teško dokazati navodnu zapovijed pokojnoga ministra obrane Gojka Šuška prema kojoj je jedan od ciljeva akcije smanjivanje broja Srba u Hrvatskoj.

Naravno da vojno-redarstvena akcija oslobađanja okupiranih dijelova zemlje nije bila zločinačka. Ipak, nove haaške optužnice podsjetnik su na događaje koji su uslijedili nakon »Oluje«.

Događaji koji su uslijedili nakon vojno-redarstvene akcije oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske bili su ti koji su znatno pridonijeli rušenju digniteta Domovinskog rata. U divljoj privatizaciji obavljena je jedna od najstrašnijih pljački u povijesti Hrvatske, a na netom oslobođenim područjima događale su se stvari zbog kojih i danas kao država imamo velikih problema - palile su se srpske kuće, postavljao eksploziv pod njih, ubijalo se civile samo zato jer su Srbi, a u njihove se kuće useljavalo Hrvate. Budući da pravna država nije reagirala, a zločini su se zataškavali, svakom promatraču nije bilo teško zaključiti da je tu riječ, ako ne o sustavnom planu, onda o »praktičnom žmirenju na oba oka«.

Nešto kasnije s lošom se praksom nastavilo, pa se nevjerojatnim zamislima, »inženjeringom humanog preseljenja«, u tuđe kuće sustavno i organizirano naseljavalo Hrvate iz BiH, ali i Hrvate iz Janjeva. Kada je došlo vrijeme za proces povratka izbjeglica i njihove imovine, bivša se Tuđmanova vlast svojski opirala da se to pravo ostvari, pa je 1998. godine ključni dokument, Program za povratak izbjeglica, donesen uz puno nervoze i pod jedinom istinskom prijetnjom međunarodnim sankcijama.

Ispunjavanje političkih kriterija Europske unije i NATO-a zapravo je raščišćavanje s ratnim nasljeđem, pitanjima koje nedozrela hrvatska demokracija i manjkava pravna država nije bila u stanju riješiti sve do danas.

Najavljena zajednička akcija OESS-a i hrvatskoga premijera Sanadera kojom će se dati zamah povratku izbjeglica u zadarskom zaleđu, gdje povratka dosad i nije bilo, od velike je važnosti, ali i u izravnoj vezi i s onim što se događa u Haagu.