Dok Sanaderova špedicija užurbano transportira generale Čermaka i Markača u Haag, a cijela Hrvatska zgranuto gleda u optužbu Carle del Ponte da je Domovinski rat bio tek mafijaški obračun, hrvatskoj javnosti obratio se iz zatvora gotovo od svih zaboravljeni Ante Jelavić.

Nekadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, jedan od najmoćnijih tamošnjih hrvatskih političara koji se svojedobno usudio čak i Tuđmanu usprotiviti i suprotno njegovoj volji postati predsjednikom HDZ-a BiH, trenutačni je zatočenik mjesta koje je manje idilično od onog haškog i hrvatskom uhu još neugodnijeg imena – Kula Srpska, na Srpskoj Ilidži pokraj Sarajeva. Jelavić je nedavno uhićen u spektakularnoj akciji međunarodnih snaga u Mostaru i protiv njega se vodi proces zbog uspostave Hrvatske samouprave u proljeće 2001. odnosno tereti ga se da je sa suradnicima rušio ustavni poredak BiH, uspostavljao treći entitet i slabio vojnu moć BiH. Uz svoje političke funkcije Jelavić je i dvostruki general, general pukovnik HVO-a i general bojnik HV-a, kao i mnogi tamošnji Hrvati čovjek s dvojnim državljanstvom.

Nekada moćnik bez kojega se ni o čemu nije moglo odlučivati, danas je prepušten tihom zaboravu i od stranke kojoj je tri godine predsjedavao, kao i od zagrebačke centrale iz koji su se vukli glavni politički potezi putem hadezeovih partijskih komesara u BiH. Kad je uhićen, gotovo da nitko nije digao glasa, a osim biskupa Perića i franjevačkog provincijala Solde, u zatvoru ga nitko bitniji nije posjetio. Pred nimalo bezazlenim optužbama, sjedeći u kazamatu u kojem bi mogao provesti i dobar dio života, vjerojatno se osjeća poput žrtvenog janjeta iako iz njega još uvijek vreba onaj stari vuk.

Pokušavajući privući pažnju na »svoj slučaj« u ovom njemu nesklonom trenutku, Jelavić podastire podatak da je država Hrvatska od 1992. godine do 2000. tamošnjim Hrvatima uputila financijsku i naturalnu pomoć od sedam milijardi kuna, što za vojne što za mirnodopske troškove! Iz svega se može zaključiti da nikakve valjane dokumentacije o tim transankcijama teškim više od milijardu američkih dolara praktički nema, te valja pretpostaviti da su tim novcem ilegalno financirane i teritorijalne pretenzije Hrvatske prema BiH, kao i neslućeno osobno bogaćenje odabranih kadrova koji su na tome radili. Primjerice, Sanadareva je vlast ove godine iz proračuna namijenila tek 75 milijuna kuna za pomoć Hrvatima u BiH, odnosno deset puta manje no što je izdvojila posljednja HDZ-ova vlada koja je 1999. godine poslala samo za HVO 612 milijuna kuna!

Danas, dok se Čermak i Markač pakiraju kovčege za Haag, a mnogi njihovi kolege drhture od listonoša s poštom iz Nizozemske, Ante je Jelavić napušten od svih, poput nekada mu tako slatke i privlačne ideje o pripojenju Hercegovine Hrvatskoj, koju su inaugurirali Gojko Šušak i Mate Boban osnivajući Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, koju je nakon njihove smrti on osobno pokušao restaurirati 2001. proglašavajući »Hrvatsku samoupravu«. Ideje od koje danas svi bježe kao vrag od tamjana i koja generala Jelavića, kakve li ironije, nije dovela čak niti do Haaga, već tek do bajboka Republike Srpske.