Vjesnik: 10. 03. 2004.

Mikuličić: Sruši li se teza o zločinačkom pothvatu, padaju i ostale točke optužnice

Optužnice su svojedobno protresle Beograd, s Miloševićem kao najvećom »lovinom« / Ravnoteže radi, neka se barem u kontekstu optužnica protiv njemu podređenih časnika opet spomene i Tuđman kako bi pojačao optužnicu i tako se stvorio okvir da se prva točka optužnog akta proširi i na preostalih šest točaka kojima se terete Gotovina, odnosno Čermak i Markač / Pravni stručnjaci tvrde da je upravo zbog toga prva točka najtanji dio optužnice

ZAGREB, 9. ožujka – Izmijenjena optužnica protiv Ante Gotovine koju je Haaški sud dostavio Hrvatskoj temeljito je promijenila odnos tog suda prema operaciji »Oluja« i onome što se događalo nakon nje. U izmijenjenoj optužnici je uveden novi pojam »udruženog zločinačkog pothvata«, što optužnici daje novu dimenziju sveukupne državne odgovornosti za navedenu akciju.

U izmijenjenoj optužnici se, osim individualne kaznene odgovornosti, navodi i kaznena odgovornost nadređenog. Time je otvoren prostor da se u posve promijenjenom obliku spomene odgovornost Gotovininih nadređenih, u prvom redu Franje Tuđmana kao predsjednika Hrvatske. Isto tako je precizirano tko su bili »drugi« s kojima je Gotovina djelovao i, navodi se, planirao i činio kaznena djela.

Najbolje je usporediti dijelove dviju optužnica:

U uvodnom dijelu prve navodi se da je »Ante Gotovina, djelujući sam i/ili u dogovoru s drugima, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, planirao, poticao, nalagao, počinjao ili na drugi način pomagao i podržavao planiranje, pripremu i izvršenje progona srpskog stanovništva u krajini«.

U izmijenjenoj optužnici stoji:

»Koristeći termin "počinio" u izmijenjenoj optužnici, tužiteljica obuhvaća i djela koja je optuženi počinio sudjelovanjem u udruženom zločinačkom pothvatu. Tijekom i nakon operacije "Oluja" i čitavo vrijeme na koje se odnosi izmijenjena optužnica, Ante Gotovina je s drugima, uključujući Ivana Čermaka, Mladena Markača i predsjednika Franju Tuđmana, sudjelovao u zločinačkom udruženom pothvatu, čiji zajednički cilj je bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije krajina, između ostalog pljačkanjem, oštećivanjem ili potpunim uništavanjem imovine srpskog stanovništva, kako bi se pripadnike tog stanovništva odvratilo ili spriječilo da se vrate i ponovno nastane u svojim domovima«.

Zajednički nazivnik obiju optužnica je »Oluja«. Predsjednika Tuđmana više nema, načelnik Glavnog stožera general Janko Bobetko više nije živ, pokušaji s generalom Petrom Stipetićem su se izjalovili, u zraku visi moguća optužnica protiv admirala Davora Domazeta. Nema više ni Gojka Šuška, bivšeg ministra obrane. A u prokletstvu međunarodnog shvaćanja prilika u bivšoj Jugoslaviji i nakon nje ravnoteža između odgovornosti Zagreba i Beograda i dalje je na snazi.

Optužnice su svojedobno protresle Beograd, s Miloševićem kao najvećom »lovinom«. Ravnoteže radi, neka se barem u kontekstu optužnica protiv njemu podređenih časnika opet spomene i Tuđman.

I to ne bilo kako. Formulacija o »udruženom zločinačkom pothvatu« dovoljno je jaka da stvori privid te vage između Hrvata i Srba, dvaju najvećih naroda i, nažalost, naroda koji su se na očitim ruševinama nekoć zajedničke države prvi put u povijesti i sukobili. No, »uloga« Franje Tuđmana je takva da treba pojačati optužnicu i time stvoriti okvir da se prva točka optužnog akta proširi i na preostalih šest točaka kojima se terete Gotovina, odnosno Čermak i Markač. Pravni stručnjaci pak tvrde da je upravo zbog toga prva točka najtanji dio optužnice.

Čedo Prodanović, odvjetnik Ivana Čermaka, objasnio je to već uočenom taktikom tužiteljstva: »Kad nema dovoljno dokaza za kaznenu odgovornost osoba iz optužnice, postavlja se opći okvir njihova djelovanja u ratnom razdoblju. Tek tada se, na temelju tako općenite teze, traži njena nadopuna u optužbi za pojedinačna kaznena djela navedenih osoba«.

Prodanovićevu opasku nadopunjuje i Goran Mikuličić, koji se pridružuje Miroslavu Šeparoviću kao branitelj Mladena Markača: »Prva točka optužnice traži angažman države i to je ono što se spominje kao ulazak amicus curie, dakle prijatelja suda. Tvrdnja da je "Oluja" bila dio plana "udruženog zločinačkog pothvata" relativno je lako oboriva«.

Odvjetnik Mikuličić pri tome misli na dokaze koji su u planovima i vojnim zapovijedima i s kojima je svojedobno, prije i tijekom »Oluje«, bio upoznat ne samo zapovjedni korpus Hrvatske vojske nego i međunarodni promatrači i vojni savjetnici. A iz tih izvora o »zločinačkom pothvatu« nije moglo biti ni riječi.

Hrvatski pravnici, istina, najčešće spominju američkog veleposlanika Petera Galbraihta i njegovo svjedočenje u procesu protiv Miloševića. Međutim, cijelo suđenje srpskome voždu i brojni svjedoci jasno su dali do znanja da je upravo Milošević bio »zapovjednik« sudbine srpskoga građanstva u Hrvatskoj i kad je iz njegova ured stigla zapovijed o odlasku iz Hrvatske, stanovnici »krajine« (iz koje su najprije protjerani Hrvati) krenuli su prema Bosni i Srbiji. Skupa s Galbraihtom na traktoru.

Stoga se početkom procesa protiv Markača i Čermaka, kad Sud odluči započeti glavnu raspravu, odnosno protiv Gotovine, ako se preda, očekuje presudna uloga Hrvatske kao amicus curie.

Pravnici procjenjuju da su optužnice, baš stoga što su gotovo identične, najslabije u prvoj točki. »Obori li se teza o zločinačkom pothvatu, domino-efektom padaju i ostale točke optuženja«, kaže odvjetnik Mikuličić.

Prođe li prvi susret Čermaka i Markača sa Sudom u petak ujutro prema najavama, postupi li Sud u skladu s dogovorom, obojica optuženika bi se već početkom idućeg tjedna mogla vratiti u Zagreb. Tada počinje duga i zamršena priprema za suđenje. Ministrica pravosuđa Vesna Šakre Ožbolt je jasno dala do znanja da Vlada vjeruje u nevinost optuženih generala i da će kabinet Ive Sanadera pružiti punu pravnu pomoć optuženicima.

Ta će pomoć biti dvostruka. Prema Vjesniku dostupnim informacijama, dio poslova će se ticati prve točke (prvih točaka) optužnica i za njega je već iz nekih ranijih sudara s političkom dimenzijom optužnica Carle del Ponte već spremna opsežna dokumentacija. Drugi dio je pronalaženje i proučavanje dokumenata koji govore o stvarnoj zapovjednoj ulozi Gotovine, Čermaka i Markača u dijelovima Hrvatske oslobođenih »Olujom«.

Ispitivanje Jarnjaka kao dodatni pritisak

S velikim je iznenađenjem stručna javnost primila vijest da će Ivana Jarnjaka, bivšeg ministra policije, kao osumnjičenika saslušati haaški istražitelji. Naime, Jarnjaka se barem dvije godine spominje kao osobu čije se ime očekuje na optužnicama. Upućeni kažu Vjesniku kako bi haaško tužiteljstvo, da je imalo namjeru optužiti Jarnjaka, to već učinilo, a ne bi čekalo godinu u kojoj mu istječe mandat.

Zašto se Jarnjak ipak spominje kao osumnjičenik upravo u vrijeme kad su stigle optužnice protiv Gotovine, odnosno Čermaka i Markača? Smisao te podudarnosti je stvaranje dodatnog pritiska na Hrvatsku da s optužnicama postupi baš onako kako se očekuje u Haagu, a da učinak Jarnjakova svjedočenja u tom »pojačanom«, osumnjičeničkom statusu bude u Zagrebu shvaćen kao upozorenje.

Svojim svjedočenjem, pak, bivši prvi policajac u zemlji trebao bi objasniti vezu između optuženika i pokojnoga predsjednika Tuđmana, koja bi trebala pokazati da je vrh političke vlasti bio i stvarni zapovjednik svih državnih postrojbi. Jer, tužiteljstvo namjerava Jarnjakov iskaz upotrijebiti kao sponu između vojnih operacija i mirnodopske uspostave civilnog života na području do »Oluje« okupirane »krajine«.

Vlado Rajić